pa zapravo ne bi se trebalo nekog učiti da vjeruje u Boga. do toga trebaš doći sam nakon dugog premišljanja o smislu života i čitanja puno knjiga - postoji li ili ne i ako postoji, kako ga pojmiš, ako ne - zašto ne.

dok to osoba ne raščisti sama sa sobom, nema previše smisla da ulazi u ove rasprave

pogotovo ne rasprave tipa Bog i evolucija ili znanost. pravi znanstvenik nikad neće ulaziti u tu raspravu, kao ni pravi vjernik - znanost nalaže da se sumnja u sve, a vjera da se ne sumnja. ako je netko vjernik - vjeruje u nešto bez obzira na sve - svemu pristupa sa vjerom, ma koliko god zvučalo ne logično - i ostavlja mogućnost da se nešto ne tumači doslovno, nego metaforički da pruži priliku da se neke stvari tumače na način na koji bi trebale u različitim vremenskim i povjesnim razdobljima, kao i u različitim geografskim područjima i tradicijama.

Nije to uvijek nužno tako. Postoje saznanja do kojih znanost jednostavno zbog fizikalnih zakona ne može doći i tu stvari već pomalo idu u religijske vode... jer znanost do njih ne može doprijeti...

nije problem u znanosti, nego u tome da se nešto još nije istražilo ili pronašlo to je kao kad su prije desetaka tisuća godina prirodnim pojavama pridavali božansku pojavnost.

znanost i religija se mogu ispreplitati, ako netko to baš tako želi da si pojednostavi neke stvari i pojave. ali ipak...religija, bilo koja, bilo kakva nas održava ljudima u situacijama koje nas mogu učiniti životinjama, u smislu da činimo neke stvari koje se kose sa svime onime što smatramo ljudskim i ljudskošću - služi tome da nas održi onima kojima jesmo. kao neki prirodan zakon koji nas sprečava da nazadujemo u ono što smatramo da nismo već tisućama godina otkad koristimo pismo. istina...netko će od vas sigurno napisati da su ljudi radili svašta u ime religije - nisu to radili u ime religije. ona je samo bila paravan za neke niske strasti i postupke. religije nas uče da ne budemo pohlepni, zavidni, gramzivi, da ne ubijamo, ne štetimo, ne činimo drugima ono što ne želimo da oni čine nama i kao takvima ih treba smatrati. što se tiče procedura i obreda - oni moraju postojati da bi se nečim mase mogle zabavljati. ipak, budimo realni...tko bi bio dio nečega da mu nije zabavno bar malo

upravo zbog toga su se kroz povijest javile ličnosti koje su se time okoristile za svoje ciljeve koji su bili sve samo ne plemeniti i humani

zato ja vjerujem da za sve postoji objašnjenje - sa dokazima... to što ga još nismo otkrili ne znaći da nečemo, samo još nismo napredni dovoljno!

Znači vas dvije smatrate da će ljudska rasa jednom moći odgovoriti baš na sva pitanja iz znanosti?

ne. samo da svaki dan znamo više neko dan prije

i sumnjam da postoji smisao u tome da se znanstvenim metodama dokaže prisustvo Boga. što bi u tom slučaju trebalo tražiti? nekakvu neobjašnjivo veliku energiju koja nešto stvara?

kako rekoh, vjernik ne sumnja u vjeru (i zato postoje dogme) - znanstvenik mora sumnjati u sve što napravi ili napiše jer uvijek postoji više od toga što trenutno zna.

@suiko
mislim ne možeš ti očekivat da će jedno dijete uspjet prihvaiti morlane vrijednosti ako mu ih netko u njega ne usadi.... tipa roditelji, iokolina... bihevirostičko shvaćanje pored naturističkog je jako važno.... onakvi smo kakvim nas okolina izgradi, no i onakvi so kakvi smo genetski određeni

@cviček.... što se tiče kurtona i što ih crkva zabranjava.... svećenici po africi ne propovijedaju protiv kurtona.... oni se zalažu za jedinu sigurnu metodu... bez sexa prije braka.... dakle kurtoni im onda ne bi ni trebali....
e sad crkva je protiv kurtona iz razloga što je to aktivno i snažno protivljenje božjem djelovanju....a već praćenje plodnih dana nije...jer je pasivno... tipa.... kad pada kiša.... ti uzmeš kišobran i kabanicu i čizme i odlučan si...jako si odlučan.... Ne!!!! Neću pokisnuti!!!!! e to je duboko protivlejnje bojem djelovanju.... a kad pratiš prognozu i vidis da ce sutra padat kiša... i da se možeš smočit... ostaneš u kući i ne smočiš se....

a sad
smatram sebe i znanstvenikom i vjernikom
u mnogo slučajeva vidim da ono što ne mogu pojmit znanošću, mogu pojmit vjerom... tipa kad mi se nešto jako lijepo dogodi.... uzmimo primjer...rodi ti se sin.... (nije još,l valjda će jednog dnana....)... ili curica... i taku jednu pojavu možeš opisati znanošću.... aliu samo čudo dijeteta... tvog sina ili kćeri mi je zaprepašćujuće.... moram se zahvalit bogu.... i većina se zahvali bogu... bili vjernici ili ne...jednostavno dođe im tako...

ja isto tako ne mogu shvatit u trenutcima kad vam je u živou stvarno teško.... kad vas napusti sve u što ste vjerovali...jer biti znanstvenik traži vjeru od čovjeka...vjeru u znanost.... vjeru u ono što radite....kad vam cijeli život bude iz korijena promijenjen.... smrt prijatelja... smrt roditelja, katastrofa u zemlji, kao npr. ona u italiji, kome tad se ateisti okrenu.... u kome tad potraže utjehu... što kad ljudi prestanu bit dovoljni....

@modesty - ne znam jesi li shvatila šta sam htio reći - poanta je da za neke stvari (tako smatram) znanost nikada neće moći doći do odgovora - baš radi samih fizikalnih zakona od kojih je "građen" svemir će to biti nemoguće.... a gdje znanost nikako ne može doći otvaraju se vrata za ulazak religijskih razmišljanja.... ne kažem da je to ni dobro ni loše, jednostavno je tako...

@Dašo ne smatraš li dvoličnim da crkva propovijeda nekorištenje kurtona u zemljama s velikim postotkom zaraženih aidsom, a sve to znajući da se ljudi nekih stvari neće odreći - uostalom, ni dobar dio svečenika ne uspije živjeti u celibatu.... pa ih se ne razapinje radi toga na križ...
Nije li onda ispravnije NE proglašavati kontracepciju vražjim izumom?
Ako se ne varam, jedna od zapovjedi je "ne ubij" - a oni svojim djelovanjem stvaraju situaciju da ljudi umiru jer ih indoktriniraju s krivim stvarima....

A ovo za kišu -
Svaki dan kad se brijem, mijenjam svoju sliku "kako me je bog stvorio" a kamoli druge bitnije stvari...
Doniranje krvi, transplantacije organa i lijekovi bi mogli ući u kategoriju "protivljenja božjem djelovanju" - pa da li to znaći da treba propovjedati zabranu da se netko cijepi protiv nečega što bi ga inače ubilo, ili koristi ljekove ili mu netko donira organe ili krv?

A za rođenje djeteta - roditeljima je to svakako "čudo neviđeno", ali za biologiju je to nešto najnormalnije tako da to i ekstremna stanja svijesti neću komentirati.

Istina, u najranijoj dobi djeca od roditelja i najbliže okoline prihvačaju moralne vrijednosti i način ponašanja... ali s godinama se to mijenja i svatko to preoblikuje, prihvača i odbacuje onako kako njemu/njoj najviše odgovara.
Tako da nakraju sve ovisi o toj osobi kakav/va će on/ona biti...
a manje o roditeljima, društvu ili nekoj ogranizaciji.
To govorim prema svom primjeru...
Napočetku sam bio kao i svi ostali samo neiskvareno dijete, i večinom sam ovisio o roditeljima da mi govore što je dobro a što loše... što se smije raditi a što ne... i onda sam samo slušao i živio prema tim savjetima.
Kasnije s godinama sam sam počeo stvarati vlastite ideale, vlastita mišljenja o životu i kako ga se treba vodit... koja su se s vremenom sve više i više razlikovala od razmišljanja roditelja... i upravo je u tome stvar.
Da temelje pokupimo u najranijoj dobi... ali samu kuću mi kasnije sami gradimo...


Eto još jedno licemjerje...
Zašto se sve dobre stvari koje nam se dogode u životu tako lagano pripisuju Bogu, dok one loše za to smo si sami krivi...
Ili oba dvoje idu zasluge Bogu ili niti jedno...



Da vjera je ono što pokreće čovjeka... samo po meni je pitanje kakva vjera... Dali vjera u neko "zlatno tele" koje će jednim zamahom ruke riješiti sve naše probleme... ne onu vjeru koju se ne smije nikad izgubiti jest vjera u sebe, i mnogi ljudi koji su se odlučili sami sebi oduzeti život na to su se odlučili zato što su izgubili vjeru u sebe...

90% crkvenih djelatnosti nemaju veze sa vjerom nit nicim misticnim ali imaju veze sa ekonomijom i dnevnom politikom

I kod mene je bilo isto tako... istina da mi starci nisu jako religijski orjentirani, ali idu u crkvu i tak to.... išao sam i ja zato šta su mi rekli da je to "right thing to do" iako mi se u 95% slučajeva nije išlo.... kasnije kad sam počeo razmišljati o tome odlučio sam se što ja želim ili ne želim vjerovati i da li ću ići u crkvu.

A opet, odlučio sam ići prvi srednje na vjeronauk... tih sat vremena tjedno mi je donjelo jednu od rijetkih petica

ne trebaš biti vjernik da bi bio dobar ... obično su vjernici manje više narrow-minded ljudi koji ne prihvačaju druge odgovore doli "kako bog da" ... a nitko od njih ne shvaća da smo sami odgovorni za svoje akcije i reakcije ...

imaš tu prirodu, imaš zakone statistike i vjerojatnosti, imaš znanost ...

ne treba sve pripisivati bogu.

vjera je vrlo osobna stvar, i svačije tumačenje toga je opet kako njemu paše - no moral, razlika između dobra i zla, to se opet može bez vjere u boga postić ... onih 10 zapovjedi su manje više - meni nešto kao guideline ... to što nisam vjernik ne znaći da ih se ne pridržavam. jer čak ima i vjernika koji kažu da vjeruju i opet - rade sve krivo i naopako.

pa onda ću ja otić u pakao il gdje god jer ne vjerujem prije nego što oni koji rade krivo a kao "vjeruju".

Da budeš religiozan ne trebaš ići u crkvu i obratno.

Vjernicima(religionistima) je sve uzrokovano bogom , njima je doslovce i rucak cije su sastojke kupili i kojeg su napravili a za to su potrosili novce za koje su radili , boziji dar i to vise nego sto je to uzrok njihovih djela ili nedjela

A nemoj pretjerivat ne misle tako svi. Zapravo mislim da riječ vjernik nema baš smisao u današnje doba. Sve je iskrivljeno.