U drevnim knjigama Asshaia zapisano je da će doći dan nakon dugog ljeta kada će zvijezde krvariti, a studeni dah tame pasti svom težinom na svijet. U tom stravičnom času ratnik će izvući iz ognja plamteći mač. A taj će mač biti Donositelj svjetla, crveni mač junaka, a onaj koji ga bude držao, bit će Azor Ahai ponovno došao, a tama će pobjeći pred njim.

Bilo je vrijeme kad je tama svom težinom ležala na svijetu. Da joj se suprostavi, Junak je morao imati junačku oštricu, kao što nijedna nije bila. I tako se trideset dana i trideset noći Azor Ahai mučio u hramu, kujući oštricu u svetim ognjevima. Vručina, čekić i utor, vručina, čekić i utor, o da, sve dok mač nije bio zgotovljen. No kad ga je uronio u vodu da ga stvrdne, čelik je prepukao.

Budući da je bio junak, nije mu dolikovalo slegnuti ramenima i poći u potragu za izvrsnim grožđem, te je počeo ispočetka. Drgi put mu je trebalo pedeset dana i pedeset noći, a mač se činio čak savršenijim od prvog. Azor Ahai zarobio je lava, kako bi prekalio oštricu zarivši je kroz crveno srce zvijeri, ali još jednom se čelik smrskao i prelomio. Velik je bio njegov jad i velika je tada bila njegova tuga, jer je znao što mora učiniti.

Stotinu dana i stotinu noći radio je na trećoj oštrici, a dok se žarila bijelo-vruča u svetim vatrama, on pozove svoju ženu. 'Nisa Nisa,' reče joj, jer je to bilo njezino ime, 'razgoliti svoja prsa i znaj da te volim najviše od svega na ovom svijetu.' Učinila je to, zašto, ne znam reći, a Azor Ahai zario je zadimljeni mač kroz njeno živo srce. Vele da je njezin krik bola i ekstaze ostavio pukotinu na licu mjeseca, ali su njezina krv i duša, njezine snaga i hrabrost ušle u čelik. Takva je priča o kovanju Donositelja vatre, crvenog mača junaka.

Pjesme su kazivale da je Krajoluju u drevnim danima izgradio Durran, prvi Olujni kralj, koji je zadobio ljubav lijepe Elenei, kćerke morskog boga i boginje vjetre. U noći njihova vjenčanja, Elenei je predala svoje djevičanstvo smrtnom ljubavniku i tako proklela samu sebe na smrtan kraj, a njezini su ožalošćeni roditelji razuzdali svoj bijes i poslali vjetrove i vodu da poruše Durranovu tvrđu. Njegovi prijatelji, braća i svatovi bijahu zgnječeni pod zidovima koji su se urušili ili bili otpuhani na more, ali Elenei je zaštitila Durrana u svom naručju te njega nije zadesilo zlo, a kad je napokon došla zora, on je objavio rat protiv bogova i zakleo se da će zamak obnoviti.

Još pet zamaka je podigao, svaki veći i snažniji od prethodnog, samo kako bi ih vidio razorene na komade kada bi olujni vjetrovi zafijukali iz Zaljeva brodolomaca, tjerajući velebne zidove vode pred sobom. Njegovi knezovi molili su ga da gradi u unutrašnjosti; njegovi svećenici rekli su mu da mora umiriti bogove tako što će vratiti Elenei moru; čak ga je i njegov puk molio da popusti. Durran je sve to odbio. Sedmi zamak koji je podigao, bio je najčvršći od sviju. Neki su kazivali da su mu Šumska djeca pomogla da ga izgradi, oblikujući kamenje čarolijom; drugi su tvrdili da mu je mali dječak kazao što mora činiti, dječak koji je izrastao u Brana Graditelja. Bez obzira na to kako se priča pripovijedala, kraj je bio isti. Iako su gnjevni bogovi bacali na nj oluju za olujom, sedmi je zamak stajao prkoseći, a Durran Božji Jad i lijepa Elenei boravili su zajedno u njemu do kraja svojih života.

Ako je oganj prevruć, teško možete spriječiti da puding ne zagori ubacujući šaku grožđica u lonac

Ako je pola luka crno od truleži, luk je truo. Čovijek je ili dobar, ili zao.

Bael Bard ju je spjevao. Bio je Kralj-s-one-strane-Zida prije mnogo vremena. Davno prije nego što je postao kraljem slobodnog naroda, Bael je bio veliki otimač. Stark iz Oštrozimlja htio je Baelovu glavu, ali nikad ga nije mog'o zarobit, a okus poraza ga je izjedao. Jednoga dana u svojoj gorčini nazvao je Baela kukavcem koji pljačka samo slabe. Kad su glasi o tome stigli do Baela, on se zakleo da će dat' knezu pouku. Stoga je prešao Zid, odskakutao niz Kraljevsku cestu, i ušetao u Oštrozimlje jedne zimske noći s harfom u ruci, predstavivši se kao Sygerrik od Skagosa, Sygerrik znači 'varalica' na drevnom jeziku koji su Prvi ljudi govorili, a orijaši ga još govore.

Na sjeveru ili jugu pjevač uvijek naiđe na spremnu dobrodošlicu, pa je Bael jeo za stolom kneza Starka, i svirao za kneza na njegovu visokom stolcu sve dok nije minulo pola noći. Drevne je pjesme svirao, i nove koje je sam spjevao, a svirao je i pjevao tako dobro da kad je završio, knez mu je ponudio da sam izabere nagradu. 'Sve što tražim, je jedan cvijet', odvrati je Bael, 'najlijepši cvijet što cvate u vrtovima Oštrozimlja.'

I tada se zbilo da su se zimske ruže baš rascvale, a nijedan cvijet nije tako rijedak i cijenjen. Stoga Stark pošalje sluge u svoje staklene vrtove i zapovijedi da se najljepša zimska ruža ubere za pjevačevu plaću. I tako bje učinjeno. Ali kad je jutro svanulo, pjevač je nestao... a s njim također kći djevica kneza Brandona. Njezinu su postelju pronašli praznu, samo je na jastuku Bael ostavio svijeltlomodru ružu.

Knez Brandon nije imao druge djece. Na njegovu zapovijed, stotine Crnih Vrana poletjelo je iz svojih zamaka, ali nigdje nisu mogle pronać' ni traga Baelu ili djevici. Veći dio godine su tražili, sve dok knez nije izgubio svaku nadu i pao u postelju, te se činilo da je duga loza Starkovih na svom kraju. Ali jedne noći dok je ležao čekajuć' da umre, knez Brandon je začuo plač djeteta. Slijedio je zvuk i pronašao svoju kčer u njezinoj ložnici s djetetom na sisi.

Bili su u Oštrozimlju cijelo vrijeme, krijuć' se s mrtvima pod zamkom. Djevojka je ljubila Baela tako žarko da mu je rodila sina, pjesma veli... iako, istinu govoreć', sve su djevice ljubile Baela u onim pjesmama koje je on pisao. Bilo kako mu drago, ono što je sigurno jest da je Bael ostavio dijete za naplatu ruže koju je ubrao nepozvan, a taj je dječak izrastao u idučeg kneza Starka.

Pjesma završava pronalaskom dijeteta, ali priča ima mračniji kraj. Trideset godina kasnije, dok je Bael bio Kralj-s-one-strane-Zida i poveo slobodni narod na jug, mladi ga je knez Stark presreo na Zaleđenom gazu... i ubio, jer Bael nije htio naudit' svome sinu kad su im se mačevi sreli. Stoga je sin ubio svoga oca, ali bogovi mrze rodoubojice, makar oni ubijali ne znajuć'. Kad se knez Stark vratio iz bitke, a njegova majka ugledala Baelovu glavu na njegovu koplju, bacila se s kule od tuge. Njezin je sin nije dugo nadživio. Jedan od njegovih knezova ogulio mu je kožu i nosio je umjesto plašta.

Arson Ledena Sjekira bio je na pola puta kroz Zid kad su njegov tunel pronašli izvidnici iz Nočne tvrđe. Nisu se mučili da ga ometu u njegovu kopanju, već su samo začepili izlaz ledom, kamenjem i snijegom. Žalosni Edd je običavao govoriti da ako pritisneš svoje uho uza Zid, još uvijek možeš čuti Arsona kako siječe svojom sjekirom

Gorne je bio Kralj-s-one-strane-Zida, zajedno sa njegovim bratom Gendelom, prije tri tisuće godina. Poveli su vojsku slobodnog naroda kroz špilje, a straža nije imala pojma. Ali kad su izašli, napali su ih vukovi Oštrozimlja.
Došlo je do bitke, Gorne je ubio kralja na Sjeveru, ali njegov sin je podigao njegov barjak i krunu s njegove glave, i zauzvrat sasjekao Gornea.
A zvuk mačeva probudio je Vrane u njihovim zamcima, te su one izjahale sve u crnom da napadnu slobodan narod s leđa. Gendel se zatekao opkoljen kraljem na jugu, Umberima na istoku i Stražom sjeverno od sebe.
Sasjekao je put do slobode kroz Vrane, i poveo svoj narod natrag na sjever dok su im vukovi zavijali za petama. Samo što Gendel nije poznavao špilje kao Gorne i pogrešno skrenuo. Sve dublje je išao, i dublje , a kad se pokušao vratiti, putovi koji su izgledali poznato završili su kamenom umjesto nebom. Uskoro su mu se baklje počele gasiti, jedna za drugom, sve dok konačno nije bilo ničeg osim tame. Gendelov narod više nikad nitko nije vidio, ali za mirne noći možeš čuti njihovu djecu kako jecaju pod brdima, još tražeći puta naviše.
Neki su tragali za njim. Oni koji odu preduboko pronađu Gendelovu djecu, a Gendelova djeca uvijek su gladna.

“You little fool. Tears are not a woman’s only weapon. You’ve got another one between your legs, and you’d best learn to use it. You’ll find men use their swords freely enough. Both kinds of swords.”

Oba citata su Cerseina :biggrinlove:

When you play the game of thrones, you win or you die. There is no middle ground. – Cersei Lannister

There are no men like me. There's only me. - Jaime Lannister

Rhaegar fought valiantly, Rhaegar fought nobly, Rhaegar fought honorably. And Rhaegar died. - Jorah Mormont

"Whatever you do, make certain your hands are clean." - Petyr Baelish

Sjetila sam se isto fora rečenice:
"Svi se boje uistinu pravednog čovjeka"