Re: Što je izvan svemira !?
buco je napisao/la:
Posto smo daleko od "tehnickog" da "objasnimo i izmjerimo" svemir ostaju isprazne hipoteze i kalkulacije koje same po sebi nis ne dokazuju , ali se grade "velicine" i muce ucenici po skolama da strebaju ono sto je nedokazivo , vijerojatno ih ima vise nego fizicara na Zemlji ... !
Al nije to samo u svezi svemira ... nazalost ..fizika je previse vezana na filozofiju , drustveno uredjenje i potrebe manjine ...oduvijek !
Zato mi se previse i ne svidjaju "akteri " ..valjda .. ne bas svi ..previse je licemjerja i napuhanosti u tom dijelu ljudskog "roda"...!
Pozdrav
PMFova 1
e moj sinko, ti si imao jako mnogo krivih kontakata sa fizicarima
prvo, da, fizika se razvila iz filozofije, ali sa filozofijom danas ima puno manje veze nego primjerice matematika. zasto? zato sto fizika ne dokazuje teorije logickim zakljucivanjem (sto matematika i filozofija rade), vec
eksperimentom. ne postoji
priznata fizikalna teorija koja nije dokazana eksperimentom. postoje razne probne teorije (recimo, kvantna teorija gravitacije u vidu teorije struna i slicne) koje
bi mogle objasniti pojedine fenomene unutar fizike, ali one do sada jos nisu dokazane na eksperimentalnoj razini. drugo, da je netko potrazio na netu definiciju svemira, znao bi da je svemir, iz nase perspektive, 3-dimenzionalni prostor u kojemu svi dogadjaji i objekti imaju relativan polozaj i smjer. moderna fizika dodaje ovom prostoru jos jednu dimenziju, vrijeme, tvoreci tako
neograniceni kontinuum nazvan prostor-vrijeme. neogranicen znaci upravo to, nema granice. dakle, nema nicega izvan svemira jer se izvan svemira ni ne moze doci, buduci da je isti neogranicen. osnovno matematicko zakljucivanje. nadalje, sto se tice starosti svemira, njegova se starost moze odrediti iz temperature pozadinskog kozmickog zracenja, a danas je procjenjena ne nekakvih 13 milijardi godina. dalje, svjetlosna godina
nije mjera vremena vec
udaljenosti, tu se dosta ljudi gubi. dalje, oblik svemira je trenutno najblizi obliku sfere, odnosno sferoida. znamo da ravna euklidska geometrija ne vrijedi u svemiru, odnosno da zbroj kuteva trokuta u svemiru nije 180 stupnjeva, vec je veci. jedino moguce rjesenje je sferna geometrija. osim toga, opca teorija relativnosti predvidja (i dokazuje) deformaciju prostor-vremena u prisutstvu raznih gravitacijskih polja, most notably crnih rupa, ali i obicnih zvijezda, planeta, planetoida, pa i nas samih (jer i mi imamo masu, samo sto je nase svijanje prostor-vremena toliko mizerno da se zanemaruje). dalje, sirenje svemira je
eksperimentalno potvrdjena cinjenica, pregledavajuci dopplerov efekt udaljenih zvijezda, kvazara i galaksija. isto tako, konacnost brzine svjetlosti je
eksperimentalno potvrdjena cinjenica (Michaelson-Moorley eksperiment), a njena brzina je egzaktno odredjena iz Maxwellovih jednadzbi (konkretno, iz 4. Maxwellove jednadzbe; te jednadzbe su osnovne jednadzbe elektrodinamike, a buduci da je svjetlost elektromagnetski val, postoji prirodna veza izmedju to dvoje). dalje, jedna od osnovnih nacela einsteinove teorije relativnosti (kako opce, tako i specijalne) jest da su zakoni fizike isti u svim sustavima. to je osnovni postulat relativnosti. ovo je takodjer eksperimentalno dokazano itd. itd. itd.
sve ovo ne bi bilo moguce dokazati da se nije islo na princip aproksimacija. fizika jest egzaktna znanost, ali tocne uvjete koji vrijede u prirodi je nekad uzasno tesko, pa cak i nemoguce, matematicki egzaktno opisati. to je najteze zbog toga sto svaki realni sustav u prirodi nema 2, 3, 4 ili 5 varijabli, vec ih ima beskonacno mnogo. evo primjer: kruzenje zemlje oko sunca...zemlja kruzi po elipticnoj putanji oko sunca, a sunce je jedan od fokusa te elipse. do tog je zakljucka dosao Kepler prije skoro 400 godina. danas je taj problem poznat kao Keplerov problem, odnosno problem dvaju tijela. zasto samo dva tijela? zasto se ne ukljuci i venera u sve to? ili mozda jupiter? zasto ne ukljuciti sve planete? ne postoji niti jedna ograda zasto to ne napraviti (osim tezine rjesavanja matematickog racuna koji se strasno komplicira). poanta je da se utjecaji svih tih planeta naspram sunca mogu zanemariti, jer su vrlo mali...zato se ide na aproksimaciju, na stvaranje modela koji do na neki faktor dovoljno dobro opisuje sustav. i to je glavna razlika izmedju matematike i fizike...matematika pokusava biti sto egzaktnija pa se sve definicije i teoremi dokazuju za najveci broj elemenata koji se moze obgrliti tom teorijom, dok fizika, zbog kompleksnosti same prirode, tezi k jednostavnijem nacinu, stvaranju modela koji ce
dovoljno dobro opisivati realne dogadjaje, ono sto se trenutno oko nas desava. naravno, takav princip uvijek tu i tamo stvori neke teorije koje su se odrzale dok se nije naslo nesto bolje (recimo, bohrov model atoma) ili teorije koje pocivaju na sasvim krivim razmisljanjima (hipoteza etera). srecom, takvih teorija ima relativno malo i takve se teorije vrlo brzo izoliraju iz fizike jer koancnu odluku o validnosti necega daje eksperiment...