Trenutno citam triler The Whisperer od Donato Carrisia. Jos uvijek nemam neku ocjenu jer sam tek na 60. strani ali za sada obecava.

Norexan, kakav je taj roman, vrijedi li procitati? Neka domaca epska fantastika ili?

Roman je super , iako se radi o mladom piscu koji se proslavio delom Slovenska mitolgija , knjigom koja je na slikoviti nacin predstvila nasu staru veru. Uzgred to Grci vec odmavno rade sa svoijom mitologijom ,ali kod nas mitologija se svodi na brdo knjiga koju morate procitati sa jos vise informacija koji opet treba sloziti u glavi sudeci da se radi o razlicitim piscima. Nenad Gajic je uspeo sve to da objedini u jedan udzvenik koji ce biti zanimlnjiv svima od najmladih do onih najstarih. Naravno , mene knjiga nije nesto inpresinirala jer ima mnogo boljih knjiga koje se bave tom temom ,ali opet kao sto rekoh ovo je bila prva knjiga koja je svima mogla da predstavi Slovensku mitologiju.

Ovaj roman se upravo o tome i bavi. Ne znam kako bi ga definisao u kojiji zanr ali da rekao bih da je Epska fantiska.

Ali , sto se tice Epske fantistike obavezno moras da procitas i triloguiju Kosingans tzv. "Srpski Gospodar Prstenova"

Hvala na infu U posljednje vrijeme se sve vise zanimam za slovensku mitologiju pa bi mi nesto takvo dobro doslo. Grcka i gotska mitologija su mainstream i posteno su me smorile.

Hoces Slovensku mitlogiju?

Trci na Svevlad! On ti je ziva enciklopedija knjiga i informacija koje se bavu tom temom.

http://www.svevlad.org.rs/

PS: Sajt se na bavi samo mitologijom vec i folklorom , istorijom i to pretezno srpskom posto je sprski sajt jelte ,ali opet ima toliko dobrih postavljenih knjiga o toj temi da je to ne poverovati.

Npr. sajt stavlja nove knjige ili zapise kao npr:

http://www.casca.org.rs/wp-content/uploads/2013/08/Konstrukcija-slovenstva-u-politici-i-nauci.pdf


http://www.svevlad.org.rs/knjige.html


Konkretno , odakle da pocnes moj ti je predlog da prvo procitas "Slovenska mitlogija" od Luj Lezea
http://www.svevlad.org.rs/knjige_files/leze_mitologija.html

I imas ovde na latinici:

http://www.scribd.com/doc/2671419/Luj-Leze-Slovenska-mitologija

Uzivaj!

PS2: Sve knjige su FREE AND NO PIRACY

Richard Morgan - Altered Carbon (Digitalni ugljik)



Nakon ASOIAFa mi je baš osvježenje čitati samo jedan kontinuirani POV, sa hr prijevodom koji mi je sasvim okej, nisu prevodili imena što mi je veliki plus, makar bi mi bilo još i bolje da nisu prevodili neke stručnije termine (download i sl).

SF ideje su mi okej makar nalazim poprilično sličnosti s nekim drugim SFovima i ponešto radnje sam čak i uspio predvidjeti. Volio bih da su malo više ušli u filozofiju kontinuiteta svjesnosti kod kopiranja i duplanja sjećanja (da li je osoba koja je backupirana i poslije downloadana u drugo tijelo ista - jedna od klasičnih rasprava po SF forumima, slična onoj od teleportaciji)

Uglavnom fora mi je knjiga, a za neke stvari mi ne sjedaju sasvim ću za konačni sud ću trebati pročitati knjigu do kraja.

Krešimir Mišak - Zvjezdani riffovi

Krešimir Mišak je (bar po zanimanju) „kvazičar“ ali priče su mu sasvim okej. Onaj tko ih neće pročitati neće puno izgubiti s obzirom da je dobar dio okosnica posuđen iz drugih SFova (i ja sam čitao Marti Misteriju ko mali ) no priče podiže relaksiran zagrebački štih s dozom humora, i likovima koji se zovu Ivan, Filip, Krešo, Marjan, pa sve skupa ispadne vrlo čitko.

Možda najviše me se dojmio kraj "Vremenski stroj braće Richter" zbog neobičnog kraja (makar i to malo podsjeća na priču MM), a donekle i kraj "Svijet iduće sekunde". "Filipov izbor" su možda Mišaku ukrali tvorci "In Time" (skoro ista scena plaćanja vremenom), "Izaslanici slobode" mi je dala još komadić ideje za neki moj SF kojitu i tamo dobijem poneku trunkicu ideje al nikak da stavim na papir. "Najbolje plaćeni posao" i naslovna priča su fora ali nekako više govore o autorovim željama, ili mi se tako barem čini, a "Nova stvar" ... eh to mi se čini da polako prestaje biti SF, što će možda potvrditi i neki drugi koji su se odlučili na selfpublishing na internetu...

Ostala mi je još „Selo modrog diva“, a za dalje planiram baciti pogled na jedan aktualni antiklerofašistički SF!

Riječki pisci: NDH 2033

NDH 2033
Ova zbirka od 15 priča nastala je kao reakcija nekolicine riječkih pisaca na nedavno održani referendum. Priče su smještene u distopičnu budućnost i zajedničko im je da im je radnja smještena u godinu 2033 u kojoj Hrvatskom vlada klerofašistička opcija i koja je promjenila ime države u „Nova Država Hrvatija“.

Trebam pročitati zadnjih nekoliko, a za sada mi je najbolja „Lanac“. "Tunel“ bi mogao poslužiti kao uvod za duži roman, a većina ostalih su solidne, a poneka mi je i bezveze. Recimo „Dan 7.“ baš i nisam skužio poantu, ako je ima, a i „Naj beba“ mi baš nešto, kao i „Naši i vaši“ je više ko neki fan fiction. Uglavnom, ima tu svega; i parodičnih i ozbiljnijih i strašnih i zafrkantskih. Ponekad znaju i izmamiti smješak na lice, ali onaj smješak koji brzo splasne kad razmisliš i vidiš da priče i nisu tolika fantastika, već da bi se lako moglo dogoditi da se neki od tih crnih scenarija i ostvare...

Najbolji citat do sada mi je upravo iz „Lanca“:
„Jednom kada ga izdresiraš, narodu je svejedno tko mu drži lanac.“

Priče možete direktno skinuti na gornjem linku.

SF!

Pročitala sam prvu priču. Tj. sigla sam pročitati samo jednu.
Moram reći da je pravo osvježenje. U stilu 1984. Sve je napuhano do ekstrema, a tako i treba. Nasmije te, ali da, i zabrine jer je dovoljna samo jedna budala da krene krivo.

Sinoć sam pročitao i zadnju priču, i sve u svemu "Lanac" mi je najbolji, takan su ga piogodili da bude prva pa da knjiga ostane u dobrom dojmu onima koji neće proičitati sve. Ostale su ili kraće ili imaju samo po neki od elemenata. Od čiste zafrkancije pa do mučnih poput "33" u kojem djevojčica biježi iz logora naći svoje mame "koje su negdje ispod velike rijeke"...

I dovršio sam i Mišakove Riffove tj. još tu "Selo modrog diva", lagana pričica, nešto između priče i romana, makar i za nju se mogu sjetiti nekih sličnih elemenataa (film "Abbys", Asimov "Nemesis" i sl..)

Ostala mi je još koja priča i dovršiti ću sabrane kratke priče Arthura C. Clarkea, zbirku od 100injak priča koje su mi još od proljeća po jedna-dvije dnevno poslužile kao nadomjestak za TV SF koji se poprilično degradirao zadnjih godina. Još od SGU nije bilo SF serije u kojoj bi stvarno uživao, pa sam konačno krenuo više krenuo orati po knjigama
Odlučio sam krenuti s klasikom, bar od onoga što posjedujem, pa je prvi od velike trojice bio Clarke jer mi zbirka ostala kao suvenir s nekog od prethodnih Sferakona, a u čijim sam Odisejama uživao prije cca 20 godina.

Sada kad dosta toga iz priča više nije SF, zanimljivo mi je uspoređivati koliko toga je uspio gotovo savršeno predvidjeti, a u čemu je opet sasvim fulao. Sa tehničke strane (pogotovo oko astronomije i „osvajanja“ svemira, satelita, mjeseca, orbita i sl) ispada pravi vizionar, no što se tiče društvenog napretka sam donekle razočaran. Recimo u pričama koje se događaju dalje u budućnost prelazak u postscarcity jedva opiše s kojim pasusom (recimo u „Guardian angel“ se većina priče bazira o pitanju kako vanzemaljci izgledaju) za razliku od detalja koji krase tehničke opise. Pa mi tako priče većinom djeluju pomalo prazno, jednodimenzionalno, ne znam da li je slično i sa romanima). Također sam u gomili priča uspio pretpostaviti kako će završiti, što opet i nije čudno s obzirom da se gomila priča sljedećih 50 godina recikliralo od strane tvoraca SF filmova i serija.
Možda je to zato jer sam prije toga čitao mračnije štivo, no na mene je snažan dojam ostavilo što se kroz veliku većinu priča provlači optimističan pogled na budućnost, ili barem ležeran, pomalo humorističan način pripovjedanja, što mi je u ove „distopijske“ trebalo vremena da se priviknem, da su čak i negativci u većini slučajeva skoro pa dobrice. Sve je nekako vedrije i optimističnije, pa nakon „povratka u realnost“ budem razočaran recimo vijestima iz stvarne nase koja je svoj rover valjda iz čiste zafrkancije nazvala „Curiosity“ ... pitam se da li je tada NASA bila drugačija ili je putem izgubila tu pomalo dječačku zanesenost istraživanjem svemira.

Respektiram mu i to što se u doba Prvog hladnog rata izdignuo iznad nametnute polarizacije i u nekim pričama čak i pomalo simpatizira Sovjete ili se barem ne da navući ni na jednu stranu („Hate“, „The last command“).

I ono što mi je također dobro leglo je njegov engleski koji mi je PUNO jednostavniji za čitanje od GRR Martinovog engleskog. Nepoznate riječi kod Martina su najčešće raznorazna srednjevjekovna odjeća, alat, hrana, staroengleski arhaizmi i sl, dok su kod Clarkea to uglavnom tehnički termini, pa kad odem provjeriti što znače usput skočim i do wikipedije pa naučim ponešto korisnog.

Kad završim s ovom knjigom, dalje krećem na „Time's eye“ (koju sam kod Sferakonskog trgovca ove godine uspio iscjenkat s 30 na 20kn ), već dugo nisam čitao dužu timetravel priču...

Arthur C. Clarke & Stephen Baxter: „Time's Eye“
Ovom knjigom sam završio čitanje svega što od Clarkea imam doma.
Sama priča mi je relativno zanimljiva i dinamična i iako mi je na početku djelovala previše naivno (skoro pa srdačni susret Britanaca iz 19. i 21. stoljeća), kasnije se stvari popravljaju kad dođu horde, i ima sasvim dovoljno glavnih likova koji ne prežive do kraja. U tom smislu sam zadovoljan. .
Opet gomila nepoznatih riječi. Ne toliko modernih engleskih izraza koliko onih iz kulturološkoga okvira kolonijalne Indije i Pakistana u 19. stoljeću. Bilo je i ponešto usput i ponešto posjećivanja wikipedije da se više upoznam sa sepoyima, sowarima, Kiplingu i sl.
Knjiga mi je djelovala kao neka SF miniserija u kojoj se samo prva i zadnja epizoda intenzivnije bave glavnom radnjom, dok su epizode između više kao fileri s povremenim doticajima s glavnom radnjom... no možda se i varam u smislu da su neke od bitnijih stvari tu bile s razlogom (konkretno djelovi povijesti koji su „kopipejstani“), što ću jednom i saznati jer namjeravam pročitati nastavke, ali mi trenutačno i nije preveliki prioritet da to bude što prije. Ako ne prije, možda na sljedećem Sferakonu. I sad sam se sjetio što me živciralo kod prijašnje zbirke: mjerne jedinice. U ovoj nije bilo toliko svih tih feetova, milja, furlona i sličnih imperijskih jedinica koje u glavi redovito idem preračunavati u SI što smeta tečnosti čitanja.
I naravno, jači udar ASMRa nakon što sam pred kraj naletio na meni najdraži Clarkeov citat iz Odiseje (neću ga ovdje napisati da ne spoilam, al mogao bih u komentarima)

Frederik Pohl: Dolaze kvantne mačke
Ovu knjigu već godinama premećem okolo i nikako da krenem čtati jer sam na temelju naslova mislio da se radi o nečemu sasvim neozbiljnom. (i ne sjećam se kad sam je i zašto kupio/osvojio)
No neovisno o naslovu, ispala mi je i više nego dobra priča. Pogotovo pred kraj. Nažalost, već prije sredine sam točno pretpostavio kako bi mogla završiti (imao nekoliko ideja, većina se ostvarila), no svejedno nije umanjilo gušt. U jednom trenutku je ispao nekakav „trekastičan“ trenutak, da tako nazovem. Tokom čitanja sam se nekoliko puta izgubio u tim višestrukim vremenskim linijama, pa se vraćao provjeriti koji je lik iz koje linije, skoro sam si krenuo raditi tablicu
Ovo je jedna od rijetkih knjiga u zadnje vrijeme koju sam išao čitati hr prijevod. S jedne strane mi je godilo jer sam čitao brže i lakše, ali s druge... ne znam da li je radi prevoditelja (Predrag Raos) ali tekst mi je jako često djelovao pomalo sprdajući i neozbiljan u stilu (parafraziram) „na kraju je nije ispalo sranje... hehehe .... ispalo je generalno sranje“ (ali ništa strašno, navikao sam se i ponekad mi je i pasalo), plus nekolicina pravopisnih grešaka od kojih me najviše zbunilo kad je jedno od prvih poglavlja bilo imenovano „19.kolovoza 1993“ umjesto „1983“.

I dalje mi je na redu najnovija Sferakonska zbirka koju sam već krenuo čitati, ali usporio...