Veri gud, jesss. Tenk ju.

Omiljeni lik iz bajke.

Šta je novog u tvom selu?

Snjeguljica, pogotovo otkad sam gledao onaj talijanski film o navedenoj.

U mom selu će se ubrzo sadit krumpiri. Oš doć pomoć?

Ali, premijerka je rekla da idem u čobanke. Jel smijem kopat krumpire?

Smiješ, a ako treba kupit ćemo ti i kozu/ovcu/kravu whatever. Kažu kako su sve čobanke vragolaste.

Sigurno imaš neko gonjanje na umu?

A što je gonjanje?

Ajme ludilo brale! A što dobijem zauzvrat?

Uuuuuuuuu! Ajde Miro. Da čujemo.

E, Miro.

Jel želim to znat?

Pa naravno da želiš znat. Dakle, da počnem ...

Jedan neobičan fenomen seksualnih sloboda na dinaroidnim područjima trajao je sve do početka 60-tih godina 20. stoljeća. Radi se o gonjanju. Premda se o gonjanju rijetko govorilo, a još rjeđe pisalo od strane relevantnih stručnjaka (etnologa, povjesničara ili sociologa), ovaj je fenomen zanimljiv stoga što baca sasvim drugačije svjetlo na prosječnog hrvatskog Dinaroida. Zdrava seksualnost, taj česti pojam modernog liberalnog društva pojavio se na Zapadu tek 60-tih godina 20. stoljeća. A kod nas "konzervativnih" Dinaroida on je trajao više od tisuću godina!

Dakle, što je gonjanje? Ukratko, gonjanje je seksualna igra mladića i djevojke u ruralnim dinaroidnim krajevima koja se događala za vrijeme napasanja ovaca, rada u polju, a u nekim krajevima (Lika na primjer) čak i u kući za vrijeme prela. Na primjer, djevojka bi napasala ovce u brdu i pri tome zapjevala iza svega grla. Pjesmu bi čuo mladić (ne mora biti njen momak) koji bi joj ubrzo prišao te bi pojurio za njome. Ona bi se pretvarala da "bježi" i da se "otima" (zapravo sve je bila njena igra), onda bi je mladić ubrzo povalio na ledinu. Pri tome ju je mogao mijesiti koliko ju volja, ali nije smio prodrijeti penisom u njenu vaginu jer to nije dozvoljavao moral dotične sredine. Ukratko, unatoč strogom moralu Katoličke crkve u ono doba, gonjanje je bila općeprihvaćena pojava kod ruralnih Dinaroida.

Dok se ova vrsta gonjanja odvijala u Dalmatinskoj Zagori isključivo izvan kuće (polje ili brdo), u nekim drugim dinaroidnim područjima (Lika, na primjer), ovo se događalo i u samim kućama za vrijeme prela uz blagoslov roditelja i svakolike rodbine. Sjećam se priče jednog čovjeka koji je negdje 50-tih godina kao mladić bio u jednoj ličkoj kući za vrijeme prela. Po njegovu pričanju, u kući su bili ne samo djevojke i mladići već također i roditelji djevojaka. Nakon rada, jela, pića i pjesme, ubrzo je nastalo gonjanje. Zapravo, nije se trčalo po kući već su se djevojka i njen partner jednostavno sklonili u neki kut i tamo se rastezali i mijesili uz puno odobrenje starijih ljudi, uključujući i djevojkine roditelje. I ovaj čovjek, koji je bio nazočan ovome ličkom prelu, on se - po vlastitim riječima - u početku malo stidio jer je došao iz drugog kraja gdje se ovo nije događalo. Međutim, na nagovor roditelja jedne djevojke koju nitko nije "mijesio" te večeri, on se ipak dao na posao te na njenu radost kao i na radost njenih roditelja on ju je na kraju ipak dobro izgonjao. U protivnom, bila bi sramota za djevojku i njenu obitelj jer bi puknio glas selom da su se sve djevojke izgonjale osim ove jadnice. I ovdje je, potsjetimo se, kao i u prijašnjem slučaju vladalo nepisano pravilo da se penis ne zavlači u vaginu.

Zanimljivo je napomenuti da se ovo uglavnom poštivalo. Bilo je doduše i rijetkih izuzetaka kada se mladić jednostavno nije mogao kontrolirati. Isto tako, trebala se poštivati i volja djevojke. Drugim riječima, ukoliko djevojki nije bilo do gonjanja onda je mladić trebao poštivati njenu volju. Onaj koji nije poštivao njenu volju ili koji je koristio svoj penis u nedozvoljene radnje (prodor u vaginu), taj je nailazio na strogu osudu sela te ga je pratio zao glas cijeloga života.

Poznavao sam jednu takvu osobu iz Imotske krajine. Zvao se Marijan (već je davno umro). Kad sam bio srednjoškolac uvijek sam se čudio zašto su stariji ljudi u selu mrzili tog čovjeka koji je u to vrijeme meni izgledao prilično normalan starac (premda malo sirov). Jednom sam pitao jednu ženu što je posrijedi. Ona mi je ukratko sve objasnila. Ovaj rečeni Marijan - po pričanju ove žene - nije poštivao nepisana pravila gonjanja. Kad je bio mlad on je samovoljno nametao svoja vlastita pravila (možemo slutiti o čemu se radilo!) te je zbog toga navukao na sebe bijes cijeloga sela. Taj zao glas pratio ga je do same smrti. Često su ga puta njegovi vršnjaci "podsjećali" na ovu njegovu "sramotu" i u dubokoj starosti. Oni se nisu ustručavali da o svemu izvijeste i njegova sina jedinca. Na kraju je i sam sin - po pričanju ljudi - zamrzio oca zbog ove "sramote" koju je nanio obitelji.

Ukratko, unatoč sveprisutnom gonjanju, rijetko se događalo da djevojka zatrudni sve iz straha što će selo reći. Kad bi se ovo ipak dogodilo, onda je na nju padala isključiva krivnja. Sjetimo se samo Raosovih "Prosjaka i sinova". Tamo se Vrtirepka dala u neku vrstu gonjanja. Međutim, onaj vojnik nije poštivao pravila. Zašto? Najvjerojatnije je bio iz drugog kraja gdje se gonjanje nije prakticiralo. Njenu je želju za seksualnom igrom (tj. gonjanjem) ili krivo interpretirao ili se pak ponašao kao neki rijetki pojedinci (poput rečenog Marijana) koji su znali za pravila ali ih nisu poštivali. Ukratko, "sramota" je pala na "časnu" Kikaševu obitelj, poglavito na jadnu Vrtirepku kojoj je did Kikaš predložio da se baci u bunar. Svojom smrću - po vjerovanju Kikaša - Vrtirepka bi se iskupila za svu sramotu koju je nanila obitelji.

Don Ilija Drmić u knjizi "Župa Grabovica (kroz 150 godina (1831-1981)) (izdanje Kršćanske Sadašnjosti Zagreb i Župnog ureda Grabovica 1981.) objavljuje jedno pismo iz Arhiva Biskupskog Ordinarijata Mostar (ABOM 79/1889.).

U tom pismu, napisanom 14. svibnja 1889. u Grabovici, župnik grabovički piše biskupu fra Paškalu Buconjiću:

"...
Ako ove godine po krizmu dođete u ove župe, vrlo je potrebito da u ovoj župi govorite proti Psovki, Gonjanju, Uskakanju, Nevođenju diece k misi, i nemolenju."

Paradoksalno je da baš jedan pratar dade najbolju meni poznatu definiciju gonjanja. U spomenutom pismu slijedi pratarski sažeta i precizna definicija gonjanja:

" Gonjanje jim je ovo, momak curu najnepoštenije stojećke, sjedećke, ili ležećke drpulja na sami, ili vidimice i očito na svakom miestu, prid svakom vrstom čeljadi, to kod njih niti je griešno, ni sramotno, ni zamirito, već momku i divojki kano potrebito, i dično."


GONJANJE

(...)Možda nijedne riječi: iz serije Prosjaci i sinovi nisu postale tako popularne kao riječi - SILO NEČISTA!
(...)U imotskim selima ima jedan glagol koji možda drugdje ne postoji, bar ne u značenju što ga ima u Imotskoj krajini. To je glagol – gonjanje. I dan danas možete naći pobožne starice u tom kraju koje će vam, bez malo kršćanskog srama, ispričati kako ih je taj i taj negdje u polju ili dubravi - izgonjao.
Gonjati znači zateći negdje samu djevoj¬ku, drpati je, povaliti, izgnječiti joj - obično bujne - sise, pritisnuti je, stiskati, pokušati joj rastaviti noge koje ona grčevito stiska, doprijeti rukama ili međunožjem blizu one stvari, ali unutra – jok! Sad, ako ćemo pravo, bilo je ponekad i unutra, al' i to onda više nije bilo gonjanje. Gonjanje se uvijek zbivalo uz ograničeni pristanak djevojke. I bi i ne bi. To ženski , i bi i ne bi bio je zapravo veličanstven izazov i veličanstvena suzdržljivost prirode. Djevojkom, kao budućom rodite¬ljicom života, nasljeđivano stoljećima, upravljalo je načelo opstanka, brige o potomstvu, načelo rada, civiliziranog produženja vrste. Muškarcem također. Kao prirodna jači, on je nasrtao; kao prirodno slabija, ona ga je u gonjanju izazivala, ali mu se i opirala. Gonjanje je tako završavalo pomirbom. Ali i obostranom željom: bit će i ONO jednoga dana, bit će unutra, ali to će značiti ŽIVOT, nov život – DIJETE. I on¬da kad se djevojka ili udana žena svome tajnom ljubavniku dokraja daje seks je nedužan, ČIST, kao nebo što se razvedri nakon što u grmljavini kišom natopi zemlju. On nije sila nečista, sila đavolska, kao u Prosjacima i sinovima! On je - SILA PRIRODNA.
Dugo sam razmišljao o tome zašto je žena u Prosjacima i sinovima sila nečista, premda mi je katolički odgoj nudio, jednostavan odgovor. Kao ljubitelju žena (ne mislite svašta!), nametnuo mi se za¬ključak mnogo jednostavniji od jednostavnog katoličkog. A on glasi: žena je u Prosjacima i sinovima sila nečista zato što se glavni likovi u toj seriji bave - NEČISTIM POSLOM. U tome sam otkrio i Raosovu genijalnost i njegov – što se tiče drugog, ljepšeg lica Imotske krajine – potpuni promašaj. Kad bi - onako pretjerano karikirani njegovi muški likovi postojali u stvarnosti, bili bi slabi ljubavnici.
Budući da smatram da je normalni seks rad, da je vezan za rad, te kako muški likovi u toj seriji ne žive od rada, nego od varanja – mislim da je za njih i seks varanje. I to varanje žene! Kako? Ovako: žena u seriji mora ići na priličnom razmaku od muškarca. Biće da je toliki razmak i između orgazma muškarca i trenutka u kojem bi orgazam trebala doživjeti žena. Dakle, prosjačenje i varanje kao POGLED NA SVIJET ima svoj izraz i u međunožju. I tu ona prosjačka stvar vara. Ni tu ne može živjeti od svoga rada - jadnik, pada (na koljena), ponižava se do nepostoja¬nja. Umjesto da stoji čvrsto na svojoj "zemlji", da je obrađuje, da je zadovolji kako bi mu u obostranom užitku začela plod Tako se serija Prosjaci i sinovi izdaje kao serija o NEDOSTATKU PLODNE ZEMLJE koju će natopiti nebo, kiša. Zato je moguće da Kikaš to nesklono mu nebo vara - on u crkvi s pomoću hinjenog boga vara naivnu ženu. Sila nečista je nedostatak rodne zemlje koja je simbol žene, kao što je žena njen simbol. Zato je sila nečista, bujna Vrtirepka, zgriješivši, trebala skočiti u vodu i tako se ubiti. Prosjačenje je ubi¬janje zemlje - žene, erosa rada. Ali Vrtirepku spašava Matan koji u svojoj prosjačkoj lukavosti vara čak i svoga najodanijeg mu pretka. Dakle, prosjačenje je moguće i kao "stvaralački" čin.
Ali nije Raos dosegao onu Imotsku krajinu koja ima plodnu zemlju, seksualnog Čovjeka i seksualnu Ženu, koja veže rad kao načelo planetarnog opstanka.

Milan IVKOŠIĆ
Imotska krajina
15. svibnja 1984.
(preneseno iz «Studia»/odlomak)

Hbte... ostala sam bez riječi.


Ček, ček.. sjetih se... ne... zaboravila sam...

Jel se penis smio na neka druga mjesta gurati?

Ne, no čujem kako je na Kreti i danas u opticaju neka vrsta odnosa sličnog gonjanju, u kojem je dozvoljen analac. Saznao maloprije na forum.hr, tamo ima stvarno pravih "znalaca".

I tako... jel se gonjaju samo čobani ili mogu i kopači krumpira?

To ti je multidisciplinarna umjetnost, tako da su uključeni svi slojevi društva.