nije u pitanju oruzje vec novi izvor energije... mnogo jaci od ZPM-a.
oruzje koje ide uz taj izvor energije sluzi da bi se energija praznila usled preopterecenja.

Da, točno. No u svakom slučaju, od silnog tehnodrobljenja mi je tak svejedno o čemu se radi. Valjda sam upamtio da se radi o oružju jer se poteže usporedba sa projektom Mannhattan.

Aurora - pronalaze skršeni brod Drevnih u kojem je posada u stâzi, i jedan Wraith se ukucao u njihov sustav da otkrije tajne međugalaktičkog pogona. Gdje ćeš bolje radnje. Ujedno još jedan dokaz da Wraithi nisu siktava gamad kakvima su prikazani u prvoj sezoni.

The Lost Boys & The Hive - dvodjelno prepucavanje Westovog ega napumpanog wraithskim enzimom, njegovih miniona, te cijelim brodom suckera, gdje otkrivam da ima budala koji štuju Wraithe ko božanstva. Stvarno su puni iznenađenja.

Epiphany = SG1:100 Days + TNG:Inner Light + TNG:Darmok. I još svi ascendaju na kraju.

Critical Mass - Dokle daleko ide banda bivših pobunjenih NIDovaca, aka Trusta; skroz do Atlantisa. Postavljena bomba u vratima, sabotaža grada, mnogo osumnjičenih, i na kraju posve neočekivani krivac. Ovo je mogla biti odlična epka sa dobrom paralelom sa SG1, da nije bilo Tayline babe, njenog umiranja, i slavnja koju Taylini ljudi priređuju glede njene smrti. Oke ako rijetki od njenog naroda dočekaju duboku starost, pa takva smrt se slavi; al Tayla tvrdoglavo i blentavo želi slaviti tu smrt dok se ekipa sa Atlantisa sprema evakuirati prije nego što sve eksplodira. Ono, slavimo život tako da svi kolektivno poginemo. Još onaj neuvjerljiv playback.

Grace Under Pressure - dosad je McKay jedini lik koji je po pravo okarakteriziran. Ostali kaskaju. Ova epka je još jedna koja ga odlično ocrtava; njegovu iskompleksiranost i isfrustriranost. Jest da je ponekad iritantan, čak i u ovoj epki. Odlično žrtvovanje pilota prije pucanja šoferšajbe tako da preživi Mckay jer je bitniji; iako tone u Jumperu.

The Tower - svi mogući klišeji o aristokraciji, te napaćenim i siromašnim seljacima i bully miliciji u jednoj epki. Nepotrebno.

The Long Goodbye - pa ne još jedna mind-rape epka. Alieni si implantiraju umove u Weirku i Shepparda, pa se love po gradu i skoro unište sve.

Coup D'Etat - najbolja epka sa Geniijima. Nasilna smjena na vrhu (bajbaj čif O'Brien), pomno osmišljena da bi sva militantna garda bila okupljena na jednom vrhu, makar se išlo u ekstreme sa otmicom ljudi s Atlantisa.

Michael - TRIP U startu sam očekivao da nešto ne valjda čim mu se svi ulizuju. Ispostavlja se da je on Wraith nakon primjene Beckettove terapije. I od svega mogućeg, taj Wraith dobije teksaški naglasak . Al inače dobra epka sa moralnog gledišta; može se povući paralela sa brainwashom. Kraj epke mi je patetično izlizan sa klišejiziranom vampirskom spikom 'moram se hraniti tobom, drugi me zovu'.

Inferno - well ništa posebno ustvari. Evakuacija cijelog planeta. Ekipa si nabavlja novi brod Drevnih kojeg će tak i tak izgubit uskoro.

Allies & No Man's Land & Misbegotten - tri usko povezane epke, a opet svaka ima svoju zasebnu radnju. Od nepovjerljivog saveza između Wraitha i Atlantisa, duge pucačine između galaksija, te ponovnog pokušaja terapije nad Michaelom i Wraithima. Nije igralo prvi put, nije igralo drugi put. Wraithi mogu biti ljudi sa amnezijom samo na jedan dan. Bolje ih je raznijeti bombom.

Meni jako draga epizoda. Malo upoznajemo Drevne, njihovu tehnologiju, brod... još ona zdravica na kraju... baš fina epizoda.



Zakon epizoda, McKay je car. On i "Carterica" zarobljeni na dnu oceana... di ćeš bolje?

467

Hm; nisam četiri dana napisao ništa, a čini mi se kao da je mnogo duže.

Irresistible - crap. Neki lik cuga feromone i čitavo selo, pa kasnije čitav Atlantis guta njegove priče i divi mu se. Pre lejm.

Sateda - ajde oke je. Ak ništ drugo, upoznajemo se sa Dexovom prošlošću koja je bila dosta uzburkana, te kasnije obilježena sa samo jednom stvari: bijegom od Wraithova.

Progeny - dosta dobra epka ALI nisam skužio jel su to ONI Replikatori (Peti, Carterica i kukci), ili su neki posve drugačiji. Jer ispada da su Oberotha i njegove Replikatore stvorili Drevni kao sredstvo obračuna sa Wraithima (odlična ideja btw), no imaju apsolutno identične karakteristike kao i Replikatori u Milky wayu koje je stvorilo jedno razmaženo derište. Eksplejn samuan!

The Real World - jel ovo stvarnost ili ne? Sucky epizoda, čak ni O'Neill sa dosta drvenom karizmom ne može popraviti dojam. Jesu li ovo naniti koji žele obuzeti Weirino tijelo? Jesu, al ona samo mora MISLITI da im to neće dozvoliti. Oh.

Common Ground - Kolya iz militantne frakcije Geniija mi se od starta nije dopao, ne zato jer je bad guy, već zato jer je stereotipan bad guy. Ova epka ajde ima svojih trenutaka, ponajprije zbog suradnje Wraitha i Shepparda, no kad Sheppard, kojem je Wraith skinuo 20 godina života, uspije nokautirati dvojicu stražara, to je prenategnuto.

U četiri dana sam odgledao samo pet epizoda. Slabo. Nema one čari koju je SG1 imao. Stvarno ne znam OGamer što je u Atlantisu tako super da si odgledao seriju u 10 dana. Ima malo akcije, pomalo humora, ali u dvije i pol sezone nisam primjetio apsolutno nikakvu karizmu u seriji; radi se o najstereotipnoj SF seriji sa dosta tehnodrobljenja i još uvijek šupljim likovima (izuzev McKaya i mooožda Dexa).

LOL, skoro sam napisao da je Dax, ne Dex...



I meni se činilo duže, već sam se zapitao šta je s tobom.



A Lucius, meni je zabavna epka. Mislim, sam lik mi je tak smiješan po sebi, a onda kao neki neodoljivi zavodnik.



Ronon u Rambo stilu.



Nisu isti replikatori. Ovi su kako si i sam rekao stvoreni od Drevnih kao oružje u borbi s Wraithima koje je krenulo naopako.

408

Pa u tom slučaju su scenaristi mogli dati malo truda i osmisliti nešto drugačije jer su obje vrste Replikatora identične. Gaddemet, čak i umeću ruku ljudima u glavu da čitaju misli.

Jedan od razloga zašto su mi ti replikatori lame... Koliko god nisu isti, neoriginalni su i točka.

406

Tebi je lucius los ?



Goauldi u atlantis epizodi


Asuranci su bolji od replikatora iz milky way-a i iz ide ..dosta su apokalipticniji i djeluju vise imperatorski

jel si provalio na kraju kad rodni posalje separda da mu sredi sobu
a ostali ga pogledaju sokirano i narede mu da vrati sav napitak

Jesam, McKay je valjda mislio da će tako zbariti koju ženskicu

Captain: Asuranci me apsolutno nisu dojmili. Kakav imperatorski dojam, pa to su imali Goa'uldi, a apokaliptični dojam su imali Milky way Replikatori, tako da sinergija te dvije karakteristike se u ovom slučaju pokazala kao loš pokušaj, štoviše jedna blijeda kopija.
Barem zasad.

Jos ih nisi vidia na djelu ..kasnije ce mckay nesto brckat i jednu zapovijed aktivirat ..zadnja bitka je genijalna

Grisis za asurance

Pa rekla sam da je meni bezveze nemoj se ljutit na mene, molim te, molim te, molim teeeeeeeeee

Meni je bila totalno koma Epke su mi bile tolko dosadne da mi se znalo dogodit da pokušavam istu epku 5 puta pogledat i svaki put zaspem Što mi se prije nije događalo, neovisno kolko umorna bila

A i da, razvodnila sam si Atlantisom, čisto zato jer mi je prva sezona Atlantisa bila puno bolja od te osme sezone SG1-a. Dok sam pogledala tu osmu, mislim da sam došla već do četvrte sezone atlantisa.

Al onda sam usporedno gledala 8. i 9. SG1-a sa 4. i 5. Atlantisa... I čak sam prije pogledala SG1, Oriji su mi bili zakon

A i Vala

Ali da, u globalu, SGA mi je bolji

U osmoj je sezoni anubis puka do kraja ..to nemoze bit lose

A nije meni taj Anubis nikad bio bas nesto specijalno

Nastavak dojmova...

McKay & Mrs Miller - McKayju je prvo ime Meredith Malo Carterice u početku, i to je to. Obilje tehnoblebetanja Mereditha, paralelnog Mereditha i Meredithove sestre koja je od nikud izumila formulu, sve to samo da potvrde ono što je Meredith zaključio u prethodnoj sezoni: ne može se izvlačiti energija iz podprostor/prostor-vrijeme-whatever kontinuuma bez nužnog megauništenja.

Phantoms - ovo je užas. Ovo je živi užas.

MEGAFAIL

. Ovo je najlošija epizoda Stargatea onak IKAD. Skuži ovo. Oni su na planetu, right? I pazi sad, planet je šumovit! Ajde, debela većina planeta koje SG timovi posjećuju je šumovita, al na ovom planetu postoji misteriozna sila koja djeluje na ljude tako da oni počnu halucinirati Totalno nemaštovito i neoriginalno. Kroz te halucinacije sam barem očekivao da će doći do nekih situacija iz prošlosti protagonista koje bi nam dale bolji uvid u njihov karakter, ali ne. Sheppard se skriva od Talibana, Ronon bježi pred Wraithima, Carsonu se pričinjavaju mrtvi ljudi. I to traje pola sata. U tih pola sata još iritantnije je bilo Taylino konstantno cmoljenje JOHN THIS ISN'T REAL, al Sheppard ju ne kuži ni 0,5%, on misli da se skriva Talibanima. I tako opet pola sata. Agonija za gledanje jer se apsolutno ništa ne događa dok se oni skrivaju, Ronon trči po šumi, a Carson i McKay prtljaju u špilji. I onda odjednom Sheppard čuje Taylu i spasi situaciju . Ovu epizodu sam premotavao prema naprijed, pokušao si skratiti agoniju gledanja, sve me bilo sram gledati ovakav niz bezvezarija i SF promašaja. Štoviše i medicinskih promašaja. Nisam doktor, ali ako netko umre od unutarnjeg krvarenja nastalog prostrijelnom ranom, onda masaža srca i umjetno disanje nemaju ni pola od onih 0,5% šansi da pacijent oživi jer srce nema što pumpati. A Carson je to prihvatio kao medicinsku činjenicu. Užas, očaj, gnoj, proljev od epizode.

The Return - međugalaktički most je zgodna ideja. Živući Drevni je isto dobra ideja. Karakter živućih Drevnih je pak druga priča. Prearogantni i presamouvjereni su u svom istjerivanju Zemljana, misleći da će biti sigurni unutar Atlantisa protiv čitave galaksije, onak njih 100. To im se obilo o glavu, Replikatori su ih uništili, SGA ekipa na Che Guevara način pokušava preoteti Atlantis, Weirka zavodi Leeja sa spikom o Warcraftu , ali najbolji dio su mi iznenadne retrospektivne scene koje nisu spomenute kao plan A, B, C; već kao plan D kojeg Woolsey nije nikad doznao. Odlično prikazano, u stilu Quentina Tarantina i Guya Ritchieja. Čak i pomalo 'I'm too old for this shit' stav legende i carčine O'Neilla ne kvari ovu dvodjelnu epku.

Echoes - 'pa ne opet halucinacije'. To sam si prvo pomislio kad je krenula epka. Al ajde, ovaj put su halucinacije gadne, mozak ti se otopi od njih, a sve je to upakiranu u zanimljiv eksperiment Drevnih da im one ribetine predviđaju kad slijedi kataklizmička solarna aktivnost.

Irresponsible - Lucius Lovin. + Kolya...again... Ajde barem su se riješili Kolye ovdje.

Tao of Rodney - i ova tema o ubrzanom ascendanju, iznenadnom nakupljivanju znanja i shvaćanja svega je već viđena u Stargateu, al morali su je iskoristit sa Meredithom McKayom. I ispalo je zabavno naravno.

The Game - ono, McKay i Sheppard godinama igraju Age of Empires na mašini Drevnih, i stvarno misle da je to igrica, kad ono, upravljaju čitavim narodima. Eto sad znate kak se osjećaju vaši cho-ko-nookiji i heavy knightovi kad ih šaljete u boj.

The Ark - ideja koja je cijelo vrijeme u pozadini je zapravo odlična; moralizatorska. Čitava civilizacija je namjerno samouništena, tako da Wraithi misle da ih više nema pa da se ne vraćaju; a manjina je stavljena u teleportersku stazu. I onda imbecilna izvedba. Probude jednog lika. Nema mu familije. Ide sve ubit. Nastanu sranja. Drugi lik koji je probuđen je na samrti, Teyla ga tješi. I onda odjednom, lik na samrti krade Teyli gan i ima je na nišanu. A ono, Teyla slabašna i krhka djevojčica ziher. Loša izvedba i iritantna gluma.

Edit: novi nastavak...

Sunday - ubiše nam Carsona doktora Škota. Priča i nije prerazvijena, iako je dobra ideja sa eksplozivnim tumorima, no još jednom se ispostavilo kao odlična ideja redateljev način igranja sa nelinearnim odvijanjem priče. Eto ubiše nam Carsona doktora Škota. Nitko nije htio s njim u ribičiju. Na kraju velika komemoracija za njega, no ne i za no-name pirotehničara koji je također poginuo.

Submersion - Wratih kraljica na dnu oceana spava, i ovi ju probude. Dobar zaplet, no ni izbliza strašno poput SG1 The Tomb epke, premda ova epka je imala potencijala da bude hororčina, a ispalo je još jedno mindfuck preseravanje sa čitanjem misli i obuzimanjem tijela, nešto čega u Stargate franšizi ima preko previše.

Vengeance - i još jedna potencijalno horror priča. Dobro da su vratili lik Tripa aka Michalea koji si gradi vojsku divovskih ljudi-buba. Pomalo trashy...ljudi-bube...ne? I pomalo trashy što se ti ljudi-bube ne vide kako spada, cijelo vrijeme su u mraku, a kad napadnu, kamera poludi.

First Strike & Adrift & Lifeline - kao i u prethodnom slučaju na prijelazu sezona; tri usko povezane epke, a opet svaka je dosta različita. Prva ima dosta tehnodrobljenja glede bježanja sa Lantea planeta, pa kako smoći dovoljno snage za uzlijetanje 'n stuff. Druga je pak popravak za popravkom usred ničega, treća je pokušaj krađe i još jedan mindfuck sa Replikatorima. Al sve tri epke su teški crnjak. Ljudi su ti koji su prvi napali, ljudi su ti koji idu u krađu, ljudi su ti koji mijenjaju čitavu civilizaciju da postane agresivna prema Replikatorima. Sve naravno ima viši cilj, al ipak drago mi je da nisu čekali da budu napadnuti, što bi bio slučaj u Treku garant. Drugi dio je pogotovo mračan, sustav za sustavom otkazuje. I ode Weirka na jedan zanimljiv način, dolazi Carterica za stalno

Reunion - bilo mi je predvidljivo to da su Rononovi frendovi Wraitholjupci, al ipak bitno je za radnju jer odmah se vidi da Wraithi žele preokrenuti komande Replikatorima, a i dobra je bila 3 na 1 borba na kraju.

Doppelganger - dosta više sa tim mindfuck epkama Zamisli čuda, alienski entitet ubija u snovima. Ohoho...