A jel postoji mogučnost paralelnog svemira??? molim stručno mišljenje

da

I'm no expert, ali rekla bih da Stephena Hawkinga možemo kvalificirati za stručnjaka on this matter. Ako se ne varam on ima neku svoju teoriju paralelnog svemira, a kad malo razmisliš... sve je moguće.

da...
i "neki analiticari ™" (interna ) smatraju da je ideja paralelnih svemira u konacnici pomogla da se potjera neka veca inteligencija (citaj: Bog) iz kreacije svemira...

Hmmmm.... ne razumijem se toliko u teorije postanka svemira, ali opazila sam zanimljivu stvar - oveći broj fizičara i srodnih stručnjaka često tvrde da ne vjeruju u nešto tipa Bog.
To je zanimljivo, jer recimo novija istraživanja s područja psihologije i neurologije pokazuju da smo građom mozga predisponirani da budemo duhovna stvorenja (to ne znači nužno vjerski fanatici, ali da vjerujemo u nešto veće od nas, u neki vrhovni smisao, nazovi to kako hoćeš --> da). Drugim riječima, ljudi po defaultu nisu ateisti. To naravno nije dokaz postojanja vrhovne inteligencije, ali ima velike implikacije na spoznaju ljudskog ponašanja kao takvog. Vjerovati u nešto ne služi samo očuvanju ljudske zajednice ili poštivanju nekih univerzalnih moralnih pravila - to bi bile najočitije evolucijske prednosti sudjelovanja u nekoj vjerskoj/religijskoj skupini. Daleko dublja prednost je ova - prakticiranje duhovnosti ili meditacije jako je povezano s nizom čimbenika koji pridonose mentalnom, pa i fizičkom zdravlju.

nisam bas strucnjak na podrucju psihologije, ali nekako mi se cini da kad covijek u danasnje vrijeme postigne takav "intelektualni uspjeh" kakav su postigli ti znanstvenici vjera u Boga biva potisnuta kako bi se stvorilo vise mjesta za osjecaj vlastite vaznosti i velicine vlastitih postignuca (koja su i dalje prilicno bizarna u usporedbi sa kreacijom svemira). nebih rekao da je ateisticki svjetonazor nuzan u takvih osoba, ali svakako predstavlja svojevrsnu "olakotnu okolnost" za njih, jer ipak danas je potrebno uloziti goleme kolicine truda da bi se u tim podrucjima postigao svjetski ugled, a osjecaj vlastite vaznosti u takvim je okolnostima cesto najveca nagrada.

Ne slazem se.
Zasto mislis da bi vodeci fizicari bili umisljeni? A i kome bi tesko palo da u usporedbi sa Bogom bude losiji
Bog je u pocetku bio zasluzan za sve... za izlazenje sunca (pa su to objasnili), za stvaranje covjeka (pa je i to objasnjeno), za cudo rodjenja (pa je i to objasnjeno), pa za ovo pa za ono... i polako je bilo sve vise toga objasnjeno... zato fizicari ne vole objasnjenje "Bog je to napravio", jer time se samo prekrivalo neznanje o svijetu oko sebe. Tako je i sa pitanjem o nastanku svemira... ne kuzimo ga jos kako spada pa ljudi vole reci "Bog ga je stvorio" i onda ne moraju vise razmisljati o tome.

a i (IMHO) prije je u pitanju to sto ako si znanstvenik, pri obrazovanju su te stalno tjerali da razmisljas logicki ... a vjera nije ni malo logicna (bar organizirana ) nego se cini kao odlicnim sredstvom za upravljanje masama i jedino je kao takva logicna

Uh sto ga baljezgam... ali valjda cete mi oprostiti... pisem ovo u kasne (rane) sate

Uh, izgleda da se nisam precizno izjasnila. Nisam mislila na organiziranu vjeru (takva zna biti zatuoljujuća), a isto tako nisam mislila reći da su znanstvenici bilo koje "vrste" umišljeni.
Htjela sam reći da ljudima pored znanstvene /logičke dimenzije egzaktinih objašnjenja (i sama sam tako školovana i ne volim objašnjenja u popovskom stilu "to je tako i ne pita se zašto") treba i duhovna dimenzija. Dakle ne nužno organizirana religija, već vlastita duhovna sfera.

Što se tiče osjećaja vlastite važnosti... ako znanstvenik nešto treba biti, onda je to skroman - jer kako je Einstein jednom rekao "Tisuće eksperimenata ne mogu dokazati da sam u pravu, ali samo je jedan dovoljan da dokaže da sam u krivu". U znanosti nema mjesta za kult osobne veličine.

i to što veliš

I ja vjerujem da nam se nebi svidjao paralelni svemir

Ali me svejedno zanima kakav je

Prvo moramo skužiti postoji li paralelni svemir i kako tamo otići, a zatim prošvrljati. Tko zna, ako postoji, kako to izgleda. Ne mora biti kao što su to zamislili u Treku, što je u našem svemiru bijelo, tamo je crno, i obrnuto. Pravila mogu biti svakakva.

Prvo trebamo upoznati svoj svemir pa tek onda ići istraživati onaj paralelni.
Neki ljudi ne poznaju dobro ni svoju zemlju, a idu u inozemstvo.

koliko god daleko putovao, najdalje do kuda mozes doci si ti sam.

Ovo mi zvuči kao neka mudra misao. Hm, učio si od Aristotela ili Platona?