Dnevnik "istinskog" fana

Dnevnik "istinskog" fana, zvjezdani nadnevak 45678.56. Nakon neporospavane noći u maminom podrumu, tijekom koje sam pokušavao otkriti je li USS Voyager ispalio 4 ili 5 torpeda u epizodi br. 87, odlučih malko prileći na svom priručnom biokrevetu kupljenom u obližnjoj prodavaonici rabljenog namještaja. Unatoč pokušajima da usnem, stalno me kopkalo pitanje jesam li pospremio svoju fanovsku odoru u ormar.

Naime, tijekom proteklog mjeseca, ja i moji suradnici imali smo niz taktičkih simulacija u obližnjoj šumi. Simulacije su uključivale skeniranje terena plastičnim trikorderom, potprostronu komunikaciju putem komunikatora izrađenih od konzervi PIK Vrboveca, kao i bojevo gađanje pomoću plastičnih fazora kupljenih u obližnjoj prodavaonici igračaka. Završetak simulacija okrunili smo borbenom vježbom tijekom koje smo se podijelili u dva tima. Prvi tim glumio je Flotine marince, dok je drugi tim, obružan bat'lethima iz obližnje mesnice, glumio klingonske udarne postrojbe.

No, da se vratim prvotnoj priči. Nakon, dva-tri sata nemirnog sna, napokon sam se ustao i ugledao divni prizor. Bila je tu. Moja, ručnim radom ušivena odora. Spremivši ju na sigurno, napokon sam odahnuo, jer se moje blago našlo van dohvata lopova. U tom se trenutku počelo razdanjivati. Kako već nekoliko dana nisam izlazio iz podruma, a u sklopu taktičke simulacije života u svemirskoj kapsuli (majka mi je dostavljala hranu direktno u sobu, a u blizini sam imao i prijenosni WC s Flotinim oznakama), odlučih upaliti kompjuter kako bih pogledao nekoliko fotografija svitanja, jer jednostavno nisam imao vremena za izlazak van podruma, a kamoli van kuće.

Napojivši se zrakama računalnog sunca i popivši malko krvavog vina iz kućne radinosti (bila je to limunada poješana s borovnicom), odlučih se baciti na pisanje autorskih sadržaja epizoda za naš veličanstveni projekt autorskog Star Trek portala. Navedena tehnika sastojala se od pozornog gledanja pojedine epizode, praćenog simultanim pisanjem događaja u službeni rokovnik s Flotinim znakovljem. Gledajući epizodu, pozorno sam pratio intervale od oko 30 sekundi, a potom bih zaustavio film i zapisao tijek radnje u moj službeni rokovnik. Navedeni proces ponavljao sam sve do završetka epizode, sa nekoliko malih pauza za uživanje u slikama snažnih muških mišića. Naime, grozio sam se pomisli gledanja slika ženskih pripadnica Star Trek franšize, smatrajući takav postupak seksističkim i nedostojnim jednog fana s odorom.

Zadubljen u svoj posao, nisam ni primjetio kako je došlo vrijeme ručka. No, ubrzo je ispod vrata sobe doljetjela tacna s hranom, a nježan majčin glas javio se s druge strane vrata rekavši mi: "Sine, evo ti ručak, pripremila sam ti ono što ti najviše voliš, lagani vegetarijanski obrok." I zaista, na tacni sam zapazio dva lista salate, jedan pomidor i polovicu krastavca. No, nemojte misliti da sam postao vegetarijanac iz moralnih uvjerenja. Moj razlog je bio sasvin prizeman. Naime, odlučio sam skinuti 50kg škembe koja mi je počela stvarati ozbiljne probleme svaki put kad sam odlučio odjenuti svoju omiljenu odoru.

"Sine, nisam te vidjela ima već mjesec dana. Reci mi, briješ li se?", upita me majka s druge strane vrata. U tom se trenutku sjetih kako se nisam obrijao ima već tri tjedna. Otrčavši do obližnjeg ogledalca ugledah u njemu prizor kojega se ne bi postidjeo ni Harry Bigfoot. Bio sam cijeli obrastao, podsjećajući pomalo na Chewbaccu. Al' nema veze, pomislih u sebi, jer neke se žrtve moraju podnijetu u svrhu višeg cilja: Autorskog web sitea.

Odvratih majci kako se budem obrijao slijedećih tjedan-dva i prionuh izdašnom obroku za zečeve. Nedugo nakon što sam ručao, odlučih nastaviti s pisanjem autorskih epizoda, usputno prosipljući "zrnca mudrosti" diljem Interneta. Marljivo sam radio i ubrzo je došla večer. Našavši nekoliko trenutaka odmora u slaganju salveta s monogramom kapetana Picarda, razmišljao sam o budućnosti našeg veličanstvenog autorskog projekta. Nakon nekoliko trenutaka mozganja, shvatio sam kako ću morati ostati u podrumu kroz slijedećih godinu dana ako želim privesti veličanstveni projekt kraju. I to je bio početak jednog divnog putovanja...

ahahahaha jeeeeeeeeeej trekkies living in a basement dobro sam se nasmijala

Bez obzira na to što je ovaj topic zajebantski, razmišljam da se malo raspišem o ovoj problematici, jer ne sviđaju mi se neke stvari polako, upakirane kroz šale, pokušavaju progurati
[i koje nemaju nikakve veze s početnom pričom, skoro pa suprotno]