Archer, faca "stara"
u svemiru mu nema para.
Da bi uopće postojao
Bakula mu život dao.

Vulkance on uvjetio je
da bez logike štima sve,
uzme brod i na put krene
hvatat brige i probleme.

Posada mu vjerna bila,
probleme nije radila.
Da svijet spasi
dobi zadatak
i na kraju nije
ispao papak.

Xindi su malo
radili probleme,
ali njih je najbolje
poslat kroz vrijeme.

Tako počinje i
završava saga
jednog našeg
svemirskog cara!


...pukla me teška inspiracija danas... ovo mi se sviđa...
(kad T'Grel ovo pročita, koma mu ne gine :lol::lol: )

ne znam znate li
ali letenje kroz svemir
je baš fora stvar.
Ako imaš brod, posadu
i k tome si kapetan.

Ne znam znate li
ali meni je već lagano
dosta da hrabro idem
gdje nitko prije nije.
Istražujem neke tamo planete,
lovim borgovske kraljice
a najzgodniji borg ipak
ode - kapetanici.

Diskriminacija, zar ne?

Dok u kabini svojoj sjedi,
i s krašericom objedi,
ometat ga niko nebi smjeo,
ko bi njemu sluzit htjeo.

Njegova čela svjetli ti u očima,
ali i bez kose,
raspolaže velkim močima.

Pije čaj, vruči i sviježi,
iz kriznih situacija nikada ne bježi.
Jebeš borg, Roulance i kardasiju
mogao bi snimiti federacijsku pasiju.

Riječima je spretan,
tjelom okretan,
Q ga maltretirati voli
ali ga za to, ona stvar boli.

Kakav Archer kakav Sisko,
svi su oni njemu nisko,
ima Datu ima willa,
ima Weslya lica mila.

ima velik kredibilitet,
rezultat je posada za 5,
Zna razmišljat, zna se tući,
nema niceg sto ga mući.

ima brod odličnih vrlina,
ispod šanka bocu vina,
Ima glas kao petarda
dizem čašu za pikarda

U ostatku naleta inspiracije...za ds9:

Izgledom ruzna stanica,
Terok Nor ju nekad zvaše,
Blizu Bajoranaca,
što se proroka plaše.

Promenada i OPS,
I Quarkov dabo bar,
Gdje Julian i Kira zalaze,
i Dax simbiont star.

Klonirani vorte,
I Jem'Hadari na bjelom,
bezvremenski proroci,
Ni duhom ni tjelom.

Kada siskova dernjava,
Postajom ''svira'',
obliznja crvotočina,
Ritmično vibrira.

Ratno doba,
S izvorom u gami,
Protiv dominija i Kardasije,
oni tuku se sami.

Ni tekući ni krut,
jedan je od sto,
Osnivač odbija biti,
Zove se Odo.

Postaja bez klošara,
Siskova je nada,
Ak' mu sin sa kata pljune,
hračka mu na glavu pada.

Iako ruzna,
U njoj svak' nadze krevet,
Dobra je ta postaja,
Dubok' svemir devet.

Usamljena jadna,
naizgled je gadna,
Neprestano lokče kavu,
Al' umjetnu, ne pravu.

Borgove susretala,
Zbog njih s kursa skretala,
Sesku kazoncima ostavila,
I bez nje kući nastavila.

Makije moralom tupila,
Usput Neelixa pokupila,
Sad' im kuha, pere,
Al' u biti samo sere.

Dvije generacije od kući daleko,
Zemlja dva kvadranta preko,
Kamo, kuda, sad' se pita,
Kući ravno, il' da skita.

Pomaže joj Tuvok-operativac,
Ima nos kao primitivac,
Pomaže joj čaky-indijanac,
I doktor-hologram-pijanac.

naša ponosna kapetanica,
partnera nema, samica,
Od nje je ljepša Sedma,
I B'lana tjela čedna.

padne svima mrak na oči,
Kad u kadar Paris skoči,
Daj se smiri, sredi,
Veli prijatelj mu Harry.

Ništa ona nezna radit',
mozda samo govna sadit',
Nije dobra mješavina,
Voyager i Katarina.

ovo je prelegendarno!!!

Havala.
Uskoro mozete ocekivati i koji ljepi stih za TOS. Mozda cak i za ENT.

ja sam oduševljena

Kapetan seljačkoga stava,
Tvrda ruka, čvrsta glava,
Za žene ima dara,
Jel ih znoj sa nogu obara?

Prvi i orginalan,
Jedini koj je stalan,
Odore u rošadi,
Prve u ST baladi.

Kapetan nikada ne sjedi,
Jer nema prve Zapovjedi,
Al' se dalje držat mora,
klingonaca bez bora.

Ljep jak i snažan,
A ne pravi se važan,
Zato voliga i vulkanac,
Fasciniraga sto je samac.

Teleportacija čudnog zvuka,
Iz strojarnice neka buka,
Jel to Scotty nešto spravlja,
Il' za promjenu neš' popravlja?

Štitovi vječno drže,
ak se vodovi ne sprže,
Al' se oni uvijek izvuku,
jer se dobro tuku.

Bez obzira na primitivnost,
I Američku subjektivnoist,
Iako je star,
Volimo prvi Paramauntov dar.

Imam i ja jedno djelce, nekako prikladno za ovu veliku obljetnicu. Ne govori o isključivo jednome liku, već o cjelokupnom Treku...



STAZOM BEZ KRAJA

Galaksijom bez cilja,
Bez staze i puta
Odvažan bord
Već dugo luta.

Ime mu ne znaš
a zvijezde ga vode
daleko u zagrljaj
vječne slobode.

Dal' je on Putnik, Pothvat il' Prkos?
Kapetana svojeg je ponos.
Ide gdje nitko kročio nije
Jer beskrajno nebo tajne krije

Tko vjere u srcu ima
U nebo neka se vine
Svjedoka neka bude
Prijateljstva, časti, tišine

Što dulje on tajne traži
Nemir u srcu je veći
Pogibljelji on se ne boji
Naposljetku sebe će sresti

Zvjezdana staza, saga je bez kraja -
Povratak kući iz srca beskraja
Granice čuvar koji ne uzmiče
Ili putnik vječni što svako ga zna?

Bez straha nek plovi jer staza je dom.
Prijatelj nek ga prati na putu tom.
Unutarnje svjetlo neka ne gasne.
Čast neka čuva uzdignute glave.

Vječno nek' plovi
Gdje srce ga vodi.


(malo ambiciozniji stihovi inspirirani prethodnima. Tko pažljivo čita unutra će otkriti neke citate, nazive epizoda, pa i brodova! i dobro poznate stihove. Nadam se da vam se sviđa.)

thumbs up

Excellent work, Capri. Ovoga puta s moje strane kapa dolje.

Hvala kolege. Drago mi je da vam se sviđa! Ja sam treker u srcu

svaka čast ja to nebi mogao napisat

A šta se onda tako smiješ? Ne znam što mi to došlo jučer?!