Mi ćemo doć valjda oko 6-7, ja i samo žensko društvo. KLASA!

HAHA, samo takkeeeeeeee!!!!

Liburnicon 2013 ugodno iznenađenje. Igrom slucaja a ne igrom prijestolja niako da se i ja nađem tamo no eto kako kazu karte su se poklopile i konacno sam stigao tamo. U svoju obranu stavljam odlazak na Domnikon koji se obicno odrzavao isti vikend kad i Liburnicon, pa moji odlasci u Inozemstvo i tako... Liburnicon je i konacno mene upoznao, mozda me pamti manje vise po mom glasnom hrkanju koje trese zidove poznate rečenice "my snoring makes windows shake" a sto cu kad je recesija i kad se mora negdje prespavati. Uglavnom veliko iznenađenje vrijeme je bilo dovoljno dobro da sam se teleportirao ispot kišnih kapi na sigurno prije proloma oblaka, upoznao mnogo novih ljudi koje sam susretao na forumu no nikad akšli imao konverzaciju i uzivo ih upoznao, eto sve se konacno dogodilo. Ocito sada kad vise nisam predsjednik poceo sam konacno zivjeti onaj pravi zivot trekija svih ljudi koji su to isto prošli. Nova radio emisija je u pripremi, slike uploadane na fejsbook. Cvicekov rant o losoj promjeni svijeta oko nas odslusan i prihvacam sve sto je covjek napricao sa naglaskom na tusiranje 30sec za 2 kn sto je cisti rip off, sto nazalost Cvicek nije htio dokumentirati video komentarom (radi lose prespavane noci) te ovjekovjeciti moj protest poljevanjem vode po glavi stanovnika, korištenjem vode iz javne slavine. Da su me neki ljudi iz Opatije prepoznali na tom protestu vjerojatno bi ispustili zvukove oh, eh ih... jer to sto radim nije normalno, a to sto njihove starije tzv. bablje stanovništvo ostavlja ručnike na javnim klupama i tako bezeciraju pravo na korištenje hlada nikako ne odobravam, te da su jos vidjele Cvicekovo snađi se druže soluciju parkiranja lezaljke od 25 kn bez suncobrana usred djecjeg igralista i mojeg negodovanja o bezeciranju istog da bas ne ispadnemo seljačine iz mrduše donje sve manje me pocelo dirati kad sam vidio da se javni wc i kabina za presvlačenje naplačuje bez liničevog računa, i to bez opcije turbo komboa da je još i masaža stopala bila uključena u cijenu , jer da smo uzeli i suncobran ispalo bi nas 75 kn...

Ja sam vise poceo cjeniti prirodu, more i dođanje sigurnosnih kamera, korištenje ping pong stolova za konzumaciju ručka. U svakom slucaju snašli smo se, na najbolji moguci nacin. I posjetili konvenciju u najboljem mogucem stilu, a sto je bilo na konvenciji citati ce te u Cvicekovom reportu uskoro, a kad bude moj radio report gotov imati ce te kompletni doživljaj konvencije da nam se pridružite tamo i sljedece godine u jos boljem izdanju.

Pozdrav ekipi iz Ičidana sa kojima smo se vozili u autu, super ste ekipa!
I pozdrav svima koji ste tu na forumu i druzili ste se samnom bas mi je bilo super!!!

Umjesto reporta ja sam napisao priču, i na kraju ima nešto komentara na račun festivalizacije i komercijalizacije. Zbog estetskih razloga u post neću stavljati ni smajliće, a ni slike (koje ću staviti na faebook)
@Oz, ako ti se ne čita ni priča ni komentar, pročitaj samo zadnji pasus, tamo je sažetak i report

Festivalizaticon

„Uspjeli smo!“, pobjedonosno je uzviknuo skrećući na gotovo prazno parkiralište pored kojeg je pisalo Liburnicon. Nije to bila samo potvrda činjenice da su bez većih problema došli do destinacije, već i odgovor na sve što se je događalo posljednjih dana. Samo 48 sati prije još nije bilo sigurno da li će uopće krenuti na put. Velika ekonomska kriza je još uvijek bila u fazi produbljivanja, i sve manje ljudi si je dozvoljavalo luksuz putovanja i čuvalo ono malo što im je preostalo za važnije stvari, ili za neizvjesno sutra koje je redovito donosilo nove nepredviđene troškove. Nekoliko stvari trebalo se sretno poklopiti. Na njegovo zadovoljstvo sve su se pokloopile. Uspio je doći do nešto neplaniranih sredstava, a uspješnim se pokazao i jedan reply na fb eventu konvencije koji je njemu i Leu donio još dvoje suputnika, Ichidana, koji su sufinancirali put. Sve se to dogodilo tek večer prije nego je planirao odustati od puta.

Sada je bio na poznatom okruženju igrališta prenamjenjenog u parking smještenog iznad dvorišta škole u kojoj je kroz nekoliko sati trebala započeti konvencija. Događaji zadnjih dana su mu se činili sve udaljenijima, kao da su se gubili u magli dok su mu se u mislima kristalizirala dva nadolazeća poslijepodneva koja će provesti kupajući se na plaži i dvije večeri koje će se provesti družeći se s ekipom, u obilasku štandova, slušanju predavanja i zabavljanju na radionicama i kvizovima.

Sparkirao je auto u možda i najbolje mjesto pod hladovinom drveta gdje nikome neće smetati. Objasnio je Ichidanima kako doći do plaže i još neke usputne informacije i krenuo iz prtljažnika vaditi stvari za plažu. „Na plažu na plažu na plaaaažu, noga već sama bežiiii“ veselo je žuborio. Na sebi je imao kratke tamne pamučne hlače, crne tenesice i crnu majicu s kratkim rukavima na kojoj je bila velika Terminatorova glava ispod koje su se nalazila dva ukrštena francuska ključa koju je kupio dok je bio u posjeti Universal studijima. Nije se smatrao zagriženim poklonikom Terminator serijala, i sam strah od poludjele tehnologije je smatrao produktom tadašnjeg društvenog uređenja, no slika na majici je vizualno podsjećala na piratsku zastavu pa mu je odgovarala kao počast piratima koji su bili tema konvencije. Za ramenom mu je visio plavocrveni ruksak u koji je upravo stavio ručnik za plažu i bio spreman da krene dalje.

„Hajdmo se pozdraviti s organizatorima pa produžimo na plažu!“, predložio je prijatelj Leo, krupni bradati Treker, jedan od troje suputnika s kojima je doputovao do Opatije. Nosio je bijele hlače, sive tenesice i majicu na kojoj se nalazila vizualizacija igre scissors-spock-paper-lizard-rock koja je na simpatičan način povezivala dvije među SF fanovima iznimno popularne serije.

Taman kad su završavali s uzimanjem stvari iz auta, zazvonio je mobitel. Sa nevjericom je slušao kako mu javljaju da su na plaži komplikacije, da se ljudima naplaćuje korištenje WCa. Crne misli su mu počele dolaziti u glavu. Sjetio se je Fedcona i drugih komercijaliziranih konvencija, sjetio se je pomalo klasističkog teksta o korištenju stolova na konvenciji koji je nekoliko dana ranije vidio. Postao je naročito svjestan činjenice da živi u doba degradacije društvenih vrijednosti i dobara u korist privatizacije i komercijalizacije svega fizički mogućega.

Približavali su se školi. Na stolovima koji su im bili sve bliže i bliže bili su zaljepljeni komadi papira na kojima je nešto bilo napisano. Sa zebnjom je predosjećao neminovno razočaranje približavajući se stolovima. Kad se dovoljno približio pročitao je tekst i potvrdio ono čega se je pribojavao.

Sljedećih 30 sati potvrdili su njegove sumnje.

. . .

„Ovo je ispalo duplo brže od čekanja na šanku“, zadovoljno je razmišljao spuštajući se sa državne ceste prema prostru konvencije noseći ruksak u kojem su bile konzerve piva. Iako je pao mrak, već izdaleka je mogao primjetiti vrevu oko jednog jedinog šanka na kojem se na konvenciji prodavala piva. Tokom tih čekanja u redu za šank imao je dovoljno vremena gledati i analizirati situaciju. Da bi se gužva smanjila, umjesto jednog trebala su biti barem njih dvojica ili trojica čija bi jedina zadaća bila puniti plastične čaše s pivom, i prosljeđivati dalje. Mnoštvo je nahrupilo sa svih strana na dvije prodavačice koje ili nisu marile ili nisu bile sposobne pratiti okolinu kako bi uslužile mušterije barem donekle po redu dolaska, već se događalo da se nekoga usluži čim dođe na štand, dok drugi dugo čekaju dok ne dođu na red. Kad je bio pristojan i strpljivo čekao, događalo bi se da ni nakon 15 minuta nije bio uslužen, a kad je počeo glasno negodovati i detaljno komentirati situaciju i prozivati sve koji su zaslužni za to, narudžba bi bila preuzeta u rekordnom roku, i već kroz nekoliko minuta bi sjedio na klupisama s pivom u rukama. No, bilo mu je odbojno galamiti i nametati se drugima kako bi bio prije poslužen. Radije se prošetao do obližnjeg shoping centra, uzeo što je trebao, i bio na konvencije već za manje od 10 minuta. Da je po pive otišao do štanda, vjerojatno još ne bi došao ni do faze da bude odmah pored štanda. I vjerojatno bi ponovo rolao cijenu od 16 ili 18 kuna kao što mu se dogodilo zadnja dva puta. Imao je neke sumnje oko tih kockica ali nije mu se dalo s time razbijati glavu dokle god je znao da dučan radi od 7 ujutro pa sve do ponoći.

U međuvremenu su se njegove slutnje pokazale točnima. Dan prije na plaži vidio je direktne dokaze daljnje privatizacije obale. Uz naplačivanja WCa (a time i mjesta za presvlačenje, dabogda si mami tak naplačivali i pili žutu vodu iz plićaka) najveće iznenađenje bilo je vidjeti tuš na kojeg je bio ugrađen automat za ubacivanje kovanica ispod kojeg je pisalo „30 sekundi tuširanja – 2 kn“. Natpisu je falio još samo ferengijski font da prizor bude idiličan. Najzanimljivije od svega je bilo to što tuš nije funkcionirao čak ni s ubačenim kovanicama. Za neispravnost je krivio neispravan automat za kovanice. Baš zanimljiv primjer kako kapitalizam prvo otme javno dobro, uništi ga i odbaci kao neupotrebljivo za budućnost razmišljao je. Nakon kupanja u moru oprao se ispod slavine koja još uvijek nije bila privatizirana. Jedini tuš za kojeg je još čuo priče da postoji, i da radi, je bio onaj u sklopu dvorane gdje se održavala konvencije, no taj je bio zaključan, i svaki organizator je davao drugačiji odgovor zašto je tome tako, pa nije bilo drugoga nego da se snalazi sa slavinom koja se nalazila pored devastiranog tuša, i koju još nisu porobili s automatom za kovanice. Pitao se je kako bi ljudi reagirali da je kupio 2-3 metra šmrka kakav se inače koristi kao produžetak za zaljevanje dvorišta, pričvrstio ga na tu pipu, postavio oslonac i stvorio tuš koji bi slavodobitno nazvao „this is just a frack the system tuš“. U svakom slučaju ideja je bila vrijedna planiranja ako bi i sljedeće godine išao u Opatiju.

Nastavio se spuštati prema prostoru konvencije gledajući kako se posjetitelji gužvaju u redu (ili bolje rečeno u neredu) za šank i osječao olakšanje što to neće morati prolaziti barem još neko vrijeme. Prošao je pored natpisa na kojem su bile molbe da se na prostor ne unose namirnice. Razmišljao je kako je ta molba vjerojatno većini strašljivijih bila dovoljna za odustajanje od posjeta dučanu. Smješkao se na pomisao da kad bi se tako bridržavale raznoraznih molbi, mnoge cure bi imale pune ruke posla. Inzistiranja na komercijalizaciji se nisu činila u skladu s temom konvencije, a ta upozorenja su svugdje bila drugačija. Na tom natpisu je bilo jedno upozorenje, na klupicama je pisalo nešto drugo, a na stranicama konvencije nešto sasvim treće. Koje je od toga točno s obzirom da su natpisi međusobno u svojevrsnom konfliktu? Je li u pitanju nekakva šala koju nije shvatio? Vjerojatno je u pitanju bila najveća neslana šala koju je svijet zadnjih desetljeća vidio – neoliberalizam. Nije se dalje zabrinjavao oko toga koji je od ta 3 teksta bio točan, jer nije namjeravao poslušati niti jedan. Iz nekog razloga se sjetio Lea i njegove majice i toga da su škare jače od papira. Ako bi zbog sendviča, konzerve pive, pa čak i obične bočice vode došlo do incidenta, to bi bila prilika da održi govor, a ako bi ga i izbacili s konvencije, ne bi imao bolju motivaciju za aktivizam od toga, i to u niši koju dobro poznaje. I ako bi ga još i uhvatila hiperaktivnost, za sljedeću konvenciju na koju bi išao bi se prijavio da vodi predavanje ili okrugli stol na temu komercijalizacije i festivalizacije konvencija. Volio je zamišljati scenarije koji bi se dogodili nakon potencijalno negativnih događaja, pa bi mu na kraju ti događaji bili manje zastrašujući.

Sjetio se je davnih dana i prvih konvencija na koje je išao. Ako bi tada htio nešto pojesti ili popiti, na svakom posjetitelju je bilo da donese sa sobom ili da na vrijeme ode do dućana i kupi što već treba. Kasnije je na nekim konvencijama postala praksa da se kuha grah koji će biti besplatan za sve posjetitelje, financiran iz cijene ulaznica. S vremenom je postajalo uobičajeno i da se otvori štand na kojem se moglo kupiti pivo, sok i jedna ili više vrsti sendvića. Ponekad se moglo kupiti i vino, rakija i druga hrana i piće. Većina posjetitelja su blagonaklono gledali na takav razvoj događaja. Na taj način su posjetitelji imali više mogućosti. Ako se posjetitelju nije dalo nositi hranu sa sobom ili ići do dućana ili restorana ili naručivati pizzu iz pizzerije, mogao je sve obaviti na prostoru konvencije. No sad se činilo kako će se ta nova nogućnost nametnuti kao jedina moguća na prostoru konvencije, poništiti staru mogućnost. Izgubiti će se mogućnost izbora. Borba za mogućnost izbora je borba za slobodu. Borba za slobodu je plemenita stvar. "Za slobodu s pivom – naprijed!", šalio se je sam sa sobom u svojim mislima ispijajući gutljaj pive iz konzerve koju je otvorio nakon što se sjeo pored poznanika na klupice. Nastojao je pohvatati o čemu se priča. Ekipa na konvenciji je općenito bila okej, nešto manje dosadna od prosjeka, i s većinom njih je mogao pričati o svakodnevnim stvarima uz dodatak SF/F tema. Također je bilo relativno zanimljivo sresti nekoga koga nije vidio duže vremena i čuti šta se s njim događa. Ali čim bi netko od poznanika krenuo pričati o imalo ozbiljnijim stvarima, vidjelo se koliko je velika većina njih kondicionirana, ponekad se činilo kao da pavlovljevski doslovno ponavljaju frazu s kojima su ih bombardirali preko različitih medija. Volio je zamišljati koji je izvor pojedinih poluautomatskih komentara. Svatko je za današnje stanje krivio nešto drugo - državu, političare, religije, rase, nacije, muziku, muškarce, žene, . . ali rijetko tko je krivio sam društveni sistem. Uz poneku zanimljivu rečenicu, jedino zanimljivije što je toga dana čuo, a da je bilo nekoliko rečenica u kompletu, bili su komentari jedne djevojke o stanju likovnog i glazbenog odgoja u školama i uništavanju dječje kreativnosti. To je bilo izrečeno na jednostavan način ali u skladu sa onime o čemu je čitao i slušao na predavanjima o kritici današnjeg školstva koje je proisteklo iz kulturološkog okvira industrijske revolucije i koje je u nedostatku volje za temeljitim reformama bilo jedno od kočnica razvoja čovječanstva.

Možda je Korlević, koji mu je bio jedan od omiljenih predavača na konvencijama, jučer trebao više pričati baš o takvim kočnicama koje je tek spomenuo pred kraj svog standarno dobrog predavanja o putovanju uz pomoć zvijezda. Predavanje je započeo s osnovama povijesti astronomije pred više tisuća godina, a završio s različitim modelima istraživanja i kolonizacije galaksije u budućnosti. Simpatičan spoj povijesti i futurologije. Korlevićeva predavanja mu nikada nisu bila takva da je o tematici znao ili puno ili ništa, već se uvijek se radilo o kombinaciji. Dio predavanja bi mu bio veoma poznat, često u tolikoj mjeri da bi smatrao da o tome i sam može održati predavanje jednako dobro, ako ne i bolje. Drugi, obično najopsežniji djelovi predavanja bi bili proširivanje nečega o čemu je znao tek osnove, a često je znao čuti i djelove predavanja o kojima do tada nije čuo ništa, ili gotovo ništa. Nakon takvih predavanja je često znao provesti više sati na wikipediji.

Za razliku od Korlevića, Mišak i njegovi gosti koji su nekoliko sati ranije držali predavanje o paleokontaktima kao znanosti su pripremili jedno od rijetkih predavanja sa kojeg je otišao prije završetka. Puno prije završetka. U prostoriji je bilo užasno vruće i sparno, a razglas veoma loš i trebalo je uložiti ekstra trud da bi sepredavanje moglo pratiti na zadovoljavajućem nivou. Na ekranu je vidio naslovnica Jahvine slave, spomenute u bibliji, na temelju koje je neki čovjek kojem je zaboravio ime složio teoriju s kojom se već dva puta susreo na drugim konvencijama sudjelujući u raspravama s predavačem i autorom istoimene knjige. Samo u tih 15 minuta koliko je izdržao naslušao se gomila stvari koje sa znanošću nisu imale previše veze već se radilo o čistoj kvaziznanosti. Na temelju tog predavanja bi se trebalo napraviti novo predavanje o kvaziznanosti kao pojavi. Nakon što je za egzotične, teško dokazive teorije čuo tvrdnje u stilu 'da je 100% tako', da znanost neće naći drugo objašnjenje određenih pojava, da je to apsolutna istina, odlučio je da je dovoljno čuo i otišao dalje. Proveo je još neko vrijeme na klupicama sve dok ga nakon nekog vremena piva nije natjerala da ode do WCa. Na oglasnoj ploči je provjerio da li se još netko javio za Game of thrones kviz. Bilo je još slobodnih mjesta, dakle nije uzeo mejsto nikome tko je došao na konvenciju sa jakom željom da sudjeluje na kvizu, i to ga je veselilo. Zakoračio je u zgradu razmišljajući da li će ove godine biti uspješniji nego prije 2 godine.

Iznenada je visoka crna spodoba skočila ispred njega unoseći mu se u lice. Radilo se o pripadniku osiguranja koji je primjetio da na sebi nema akreditaciju pa je odlučio izigravati Ramba. „O jeeeeee**te“, nije mogao vjerovati da se prepad dogodio iz takvog povoda. Izvadio je akreditaciju koja je pri odlasku u dučan privremeno spremio u džep, upitao ga je li sad zadovoljen, i otišao dalje. Ovo je bilo prvi puta da ga pripadnik neke zaštitarske firme napadne na konvenciji. Zaštitare su organizatori tek posljednjih nekoliko godina počeli unajmljivati za konvencije. Pokušao se sjetiti kako se zaštitari na drugim konvencijama ponašaju, i sjetio se jedino onih na Sferakonu. Kad mu se je na Sferakonu dogodilo slična stvar, zaštitar mu je pristojno pristupio i zamolio da pokaže akreditaciju, izvadio ju je, objesio za vrat i sve je prošlo korektno. Oba zaštitara kojih se je sjećao su bili simpatični. S jednim kojeg su unajmili za više konvencija je ponekad znao razmjeniti po nekoliko rečenica, bio mu je kao još jedan poznanik s konvencije. No ovi Liburniconski su bili ološ koju ni na Zid ne bi poslao i pomisao na njih mu je u glavu ubacivao slike kaveza s trojicom bandida u GOTu. Jesu li organizatori zakazali što su izabrali najgore moguće? Jesu li im objasnili da na SF konvencije obično ne dolazi ekipa koja će raditi ozbiljne izgrede? Ili su namjerno izabrali takve jer su bili jeftiniji? Možda si ih dobili upola cijene jer ih nitko drugi nije htio unajmiti?
Kasnije je obratio više pozornosti na njih i primjetio da nije bio jedini, pogotovo kad su mu kasnije drugi prepričavali neugodnosti koje su doživjeli. U tim rijetkim trenucima dok nisu maltretirali geekove ko Pennyn bivši Leonarda, zaštitari su se često postavili tako da im je dio tijela prelazio preko jedinih vratiju koja su vodila na unutrašnji prostor konvencije, pa su tako i na pasan način izazivali negativnu pozornost, a posjetitelji su se često morali provlačiti pored njih.
Neobična mu je bila pomisao kako će ga za nekoliko godina nova generacija SFičara u čudu gledati kad im bude pričao priče iz davnine o tome kako su nekada na konvencijama zaštitare glumili posjetitelji koji su dobili besplatnu akreditaciju u zamjenu za to što su tih par dana pazili da ne bude problema, u praksi samo provjeravali akreditacije i, slično kao i predavači, ponosili se time da im na akreditaciji piše da nisu obični posjetitelji.


**********


Što se mene tiče,
Liburnicon je svoj vrhunac doživio prije 2 godine. Od tada se je za moj ukus previše komercijalizirao, ali i Opatija općenito s naplaćivanjem WC-a, presvlačenja, tuševa i sl. Festivalizacija koju smo do sada gotovo isključivo hvalili sve više i više uzima maha, i polako počinje pokazivati i svoje tamne strane. Neki će to braniti kao pozitivnu stvar argumentima da se time dobija na masovnosti, i da je uz ozbiljnije konvencije dobro imati i alternativu u obliku takvih događanja čiji naglasak je na fešti za SF/F ekipu, a sve drugo je podređeno tome cilju. To u neku ruku ima smisla. Sudeći po broju posjetitelja, koncept je doživio uspjeh. Trebalo bi saznati točan broj prodanih akreditacija i to usporediti sa brojem prodanih na Sferakonu i Istrakonu da bi saznali točan omjer, no ovako odoka mi se čini da je po broju posjetitelja u rangu s 2 velike konvencije.

Pozitivno je znati da postoji velika konvencija, ili festival, okrenut SFu na kojem znaš da uz standardne kon stvari još možeš i pojest i popit i čilati na klupicama. Možeš se zabavljat a da skoro i ne radiš ništa što bi radio na drugim konvencijama. No s druge strane, ako Liburnicon nastavi ići u tom smjeru bit će, u smislu komercijalizacije, sve sličniji i sličniji Fedconu i sličnim uberkomercijaliziranim konvencijama. Kad se ide posjećivati takve konvencije, unaprijed znaš da ćeš to i masno platiti. Onako kako će se zabranjivati da banda donese nekoliko bačvi svog vina i okrene „svoj“ roštilj, tako će po istim principima biti ne samo zabranjeno da se donese koji qpack ili konzervu piva, već se nećeš smijeti pojaviti ni sa domaćim sendvićem i bočicom vode iz slavine jer ta bočica nije kupljena na prostoru konvencije? Uz to je red za šankom bio užasan, ako si bio šutljiv mogao si čekati i po 20 minuta. Ako se već zabranjuje alternativa, bilo bi fer da se uredi da se na šanku ne čeka tako dugo, ili barem da postoji neki red čekanja.

Ako dolazi raznorazna ekipa koja nije sasvim na „ti“ sa SFom, već im je cilj alkoholiziranje i tamanjenje čevapa, veća je vjerojatnost da bi moglo doći do incidenta pa su tu zaštitari, no ne znam na koji način će me netko uvjeriti da se ne može drugačije. Ne kažem da su redari nepotrebni. Jedan redar bi za svaku konvenciju dobro došao, da ga se dozove ukoliko bude neka frka. Ono što mi je nobično je kako to da je moguće da Sferakon također unajmljuje više redara, no oni se (barem po mom iskustvu) nisu toliko nametali ljudima. Pristojno te podsjete da pokažeš akreditaciju, i zapamte te. I ne zauzimaju dio vrata pa da se moraš provlačiti pored njih. Komentirajući komercijalizaciju po konu, čuo sam da su više puta zaustavili istog kostimiranog lika koji NIJE htio nositi akreditaciju za vratom jer je smetala vizualnom izgledu lika kojeg je predstavljao, i uzalud se nadao da će ga zaštitari zapamtiti i prestati zaustavljati. U najmanju ruku gnjavaža.

S obzirom na tendencije, je li teško zamisliti da bi Liburnicon sljedeće godine mogao biti još više komercijaliziran? Ne bi me začudilo da parking više ne bude besplatan, već da postoji skuplja verzija akreditacije koja uključuje i mjesto za parking za ta 3 dana. Ili da se odustane od unajmljivanja dvorane za male novce, pa ako nemaš love za unajmljivanje sobe u Opatiji, alternativa ti bude ili da uopće ne dođeš ili da se snalaziš na egzotične načine. Da nije postojala mogućnost spavanja u dvorani, nisam siguran da li bih ove godine posjetio Opatiju.

Možda će netko reći da se svijet mijenja i da se tome treba prilagoditi. Bez ulaska u općenita pitanja poput onih da li je zaista uspjeh prilagođavati se svijetu koji koji tone u društvenu degradaciju, pitam se da li je dobar kompromis da se u cilju masovnosti ljudima zabrani (teoretski, jer pravila su pravila) da sa sobom donesu sendvič i bočicu vode? Da li je dobar kompromis kad od samih ogranizatora čuješ da LiburniCON više nije kon već se je pretvorio u festival i sve što je vrijedilo za konvenciju više ne vrijedi za festival? Ova situacija me podsjeća na onu koja smo imali u ST:ID, DS9:HomeFront i sličnim temama - da li u ime opstanka ima smisla promijeniti nešto u tolikoj mjesri da prestane imati svoju orginalnu funkciju?

Da kratim u jednu rečenicu, ne sviđa mi se što gledam kako se korak po korak svijet mijenja na lošije, meni pred očima, i to me brine, no i dalje stoji ono o čemu sam tipkao prijašnjih godina o pozitivnim stranama festivalizacije, i konvencijski dio mi je ispao sasvim okej.
Bio sam dobar u GOT kvizu na čast Greyjoy frakcije i bio proglašen Balonom.
Poslušao sam dobro predavanje od Korlevića.
Facepalmao sam se na Mišakove kvaziznanstvenike.
Pozdravio sam riječke kečke i druge cure i dečke.
Upoznao sam nove ljude s naglaskom na dvoje Ichidana koji su nam bili suputnici.
Igrao sam se sa longswordom i saznao da reanactment ekipa ne voli kad ih se proglasi larperima.
Naučio sam osnove izrade chainmaila i uradak zakačio za ključeve kao uspomenu.
Na plaži sam uspaničio Lea koji kukao kako će doći policija dok sam komentirao „j**o suncobran po 25kn“ i vukao ležaljku u jedini prirodni hlad na plaži, koji je eto bio baš usred dječjeg igrališta.
Podržao sam poznanika koji je predstavljao svoju malu stranku koju simpatiziram i pomogao mu da ima bar neko pitanje i raspravu – vjerovali ili ne ali došao i taj dan da predavač nakon predstavljanja kaže „Cvicek, ti sigurno imaš neko pitanje, da ga čujemo!“.
A imam i novog materijala za kritiziranje ovog našeg društvenog sustava i kulture koja je u konstantnoj degradaciji.
Ako budem u prilici, otići ću i sljedeće godine.

Pročitao cijeli Cvičekov post. Level up!

A POSTČINE!!!!

Cvicek svaka cast na opsežnom postu, ja sam danas imao neku halvariju sa laptopom, crkao mi je monitor pa ni sam ne znam sto cu posto program za izradu radio emisije imam tamo. Apropo čevapa i pive, po meni je organizacija bila skroz ok, i prostor se odlicno iskristio posto se na Sferakonu ionako nemre drugacije pit, bio je pristojan razglas i cevapi su se pekli 24 sata dnevno a da ne govorim da je bilo i sladoleda falile su samo palacinke ali i to mozda bude dogodine. I jos apropo čevapa neki su malo bili lose peceni valjda radi vremenskog ogranicenja i posto je jadan covjek cjeli dan stajao tamo, a posto kobasice nisam stigao probati radi lose financijske situacije dati cu ovim gifom thumbs up i Cviceka asocirati na jedan događaj sa konvencije:

Baš sam si razmišljao da sam umjesto djela posta trebao posebno otvoriti temu posvećenu komercijalizaciji, jer to nije vezano samo uz jednu konvenciju.

Da, Liburnicon je svakako velika konvencija na koju se isplati otići. Ako nije bad potrošiti više love, imati mjestoi za spavanje i tuš, i stalno nositi akreditaciju preko kostima, bude pri vrhu konvencija. Nisam bio na zadnjih nekoliko u drugim gradovima pa za to ne mogu vagati, ali ondašnji najposjećeniji Istrakoni cca 2006. ili 2007. su otprilike bili na sličnoj razini kao Liburnikon sada, bar što se zabavnog djela tiče. Prostor za pivu i druženje mi je više fora otvoreni sa klupicama nego onaj šator i birc na Istrakonu, druge konvencije jedva da imaju nešto u tom pogledu, i stvarno je bilo svega i svačega ya pojest i popit (ak i nije toliko zdrav stuff nije neki bad, bez konkretnih posjedica bi se preživjelo i GMO jesti tih nekoliko dana ). Istrakon ima bolji stejdž, ali ove godine je i Liburnicon imao (uz mali unutrašnji sa projektorom) i onaj vanjski gdje je bio koncert, ali taj se koliko se sjećam nije koristio koliko onaj Istrakonski, valjda nije bio toliko multifunkcionalan.

I @Leo, koji vrag sa kobasicom?!

Pa kaj nisi rekao da "netko" ne smije vidit kobasicu, pa da ce jako pošizit...

Jesam i da općenito ta slika nije baš najprimjerenija za prikazivanje i da ljudi mogu šiziti na nju ak ju postaš... kako kome, meni je više šaljiva

Dobar report Cviček, al doduše, za moj ukus, fali slika i tračeva



Jesi promjenio mišljenje o NRZ u znanstvenom programu HRT-a?

Ma znam, umjesto da pišem eksperimentalne postove mogao sam pisati i o drugim stvarima na konu. No i nije nas bilo puno, volio bih da je još ponetko išao, pa da i njegove reportove čitamo, bilo bi šarenije

To se odnosi na ono s peticijom? I dalje mislim da ne bi bilo okej ukidati njegovu emisiju, to mi je tada bilo bitno istaći, manje mi je važno u koju će kategoriju spadati. Ne toliko zbog same teme već i zbog pristupa problematici mu emisije često nemaju puno veze sa znanošću.

Evo mog audio reporta: https://soundcloud.com/uss-croatia/uss-croatia-radio-liburnicon

Hvala na vrlo detaljnoj analizi, iskoristit cemo je u svrhu poboljsanja slijedeceg Liburnicona

Mi stremimo prema festivalskoj ponudi, ali osnove kona, predavanja, igraona, kvizovi i igre ostaju jer je to ono sto nas veseli i zadovoljava, cugu i cevape se moze dobiti na bilo kojoj festi (iako mi i dalje imamo najbolju i najpovoljniju ponudu u regiji, a vjerojatno i na cijelom Jadranu )

Prema ovome sto citam, vise-manje smo postigli zeljeno, ljudi su se zabavili i zadovoljni su ponudjenim, uz par problemcica koji su prakticki neizbjezni u tolikoj guzvi... sa zastitarima vec godinama vodimo borbu, nikako da potrefimo kako treba (iako, oni na prvom Liburniconu u skoli su bili odlicni, al do njih vise ne mozemo).
Tusevi na placanje i nas "lokalce" zivciraju, ali su nazalost nuzno zlo jer se inace ljudi masovno razbacuju vodom (a nasa voda je valjda najskuplja u drzavi / ). Parking ako je ikako moguce ostaje free (bar na igralistu skole) iako je bilo ideja da ga se naplacuje cisto da bi bilo malo vise reda na njemu i da se izbjegnu "padobranci" koji idu samo do Bille ili na more.
Smjestaj ce biti ponudjen u ovoj dirt cheap varijanti dokle god je to moguce, jer i nama to jako puno znaci kad idemo na recimo Istrakon, i nesto sto nam jako fali na SFerakonu (i zato i ne idemo tako cesto gore :p )
Vanjski stage nije bio toliko koristen zbog %$%"$ kise koja nas je primorala da ga u subotu prebacimo unutra, ali unutarnji stage je iskoristen barem koliko i Istrakonski, ako ne i vise... a da je bilo po mom, bio bi iskoristen stalno, jer bi bili free-to-play Wormsi.
Inace, ako netko ima volju i zelju nesto raditi na vanjskom stageu dok je slobodan, rado cemo primiti ideju na razmatranje i ako je dobra uvrstiti je u program.

I na kraju, necu da cujem nista protiv nasih cevapa i kobasa, bili su fantasticni A koliko znam imat cete ih priliku opet susresti na Rikonu, jer je to drzala jedna od njihovih cura.

Evo da se i ja, kao jedan od eldersa Liburnicona javim u ovu interesantnu diskusiju.. Bez obzira na brojne nedostatke koji nas prate (a ima ih puno vise i ozbiljnijih nego su nabrojani) mi smatramo da smo u nasoj misiji uspjeli. Nasa misija je prije 7,5 godina bila da napravimo dogadjaj (da li se on zvao kon, con, fest, event, party.. potpuno nebitno) koji ce popularizirati SF&Fantasy na pristupacan nacin.. ali dati mu i mozda jednu novu dimenziju koja ostala dogadjanja tog tipa nisu bas imala. A to je "Liburnicon flavoured" omjer zabave i ozbiljnog programa.. sa naglaskom na kvalitetu i jeftinocu.

Dakle, od majice koje prodajemo/darujemo (gdje angaziramo dizajnere, dogovaramo gramazu majice, detaljno prodjemo velicine pa sve do prodaje za smjesnih 40kn) pa sve do dogovaranja glavnog gosta (turisticka agencija, aranzman aviona i transfera, izlet, ruckovi, smjestaj, novinari, interviewui..) je toliko posla, da prosjecaj posjetitelj to ne moze niti zamisliti. Ponavljam - niti zamisliti! To je doslovno gigantski pohvat koji se ne placa niti lipe i koji nitko ne vidi.

Sto se tice politike "nemojte piti svoju cugu na nasem stolu" neka se nitko ne naljuti ali to je - pristojnost. Netko je tu klupu platio, donio, organizirao prijevoz, organiziraom cijeli event, pa mislim da je u redu da ako netko potrosi i pridonese festivalu da moze i - sjesti. Znam da to moze izgledati represivno, ali ista stvar je na vecini festivala ili koncerata. Nitko nije rekao da se ne moze piti stojecki, na klupici udaljenoj 50m, na stepenicama i sl. Ako netko ne razumije da se festival ne moze financirati od simbolicnih 30kn za ulaznicu, onda ne znam sto reci.

Ulaznica za Belfast food na St.Patrics day u Zagrebu je, koliko? 40-60kn minimum. Piva je u kaficu ili nekom partyu koliko? 15kn minimum. Hamburgeri i cevapi su u birtijama ili festama po 40-50kn minimum.. Mi sve dajemo za BAREM 20-30% cijene manje od minimuma. Ulaz na Liburnicon je 30kn/danu. Parking je besplatan. Sve sto nudimo je na akcijama sa barem 30-50% uracunatog popusta. -> To je zato jer zelimo otvoriti vrata i onima koji su fanovi, a nemaju para. Mladi su nezaposleni i borimo se da takvi koji zasluzuju (a sudbina im se zamjerila pa zive ko sirotinja u Hrvatskoj) - dodju. Mi znamo kako je to. Mi smo jedni od njih i zato nemamo ideju hladno naplatiti upad 150-200kn sto realno vrijedi.

Ali za sve treba platiti "cijenu". Upravo zato jer je ulaz jeftin nakuplja se "no-name" ekipa koja voli jeftino popit, pojest i ne interesira ih nista posebno. Medjutim, to je cijena koju smo mi voljni platiti da bi sto vise onih koje to interesira, a nemaju para, mogli doci i sudjelovati u programu. A sa time idu i svi ostali problemi gore nabrojani.

Upravo stoga smtram da se Liburnicon UOPCE nije komercijalizirao. O komercijalizaciji cemo moci govoriti kada sve bude imalo punu cijenu i jos malo dodano kako bi se skupio profit.

Uglavnom. hvala na dolasku, dobrim kritikama i primjedbama. Uzeli smo ih u obzir. Ocekujte iduce godine poboljsanja.!