Baš sam pogledao Srpski film...kud ovaj svijet ide da smo i to počeli smatrati umjetnošću...

Teško forsiranje nasilja, seksa i morbidnosti samo kako bi film stekao kultni status i dobro se prodao...I najjače kad onda kažu da "film šalje poruku"...Ma koja je poruka u silovanju tek rođenog djeteta?

Nisam već dugo gledao takvo sranje od filma...

Word.

Ajde da se na neki način sprdaju sa raznim slasherima, ali ne. Srpski film glorificira nasilje kao nešto pozitivno, kao način ispucavanja frustracija, i to pazi sad, frustracija zato što su Srbi i svijet ih ne voli. Tako nešto je onaj bradati baja držao predavanje. Teška umoboleština. Ne znam kakve roditelje ima onaj mali kad su mu dali da glumi u takvom filmu gdje ga siluju.

Pitam se šta ikome mora bit u glavi da uopće pomisli na gledanje tog filma.

Znao sam da je brutala, ali da je onolika brutala nisam znao, pogledao sam ga do kraja i nikada više. Inače nisam gadljiv ali neke scene okreću želudac.

Meni je bio ok... ali ono ništa posebno, besmislena radnja i puno nasilja. Kud ćeš boljeg osvježenja od danas silnih još glupljih filmova koji se serviraju kao pametni i sa poukom (i koje većina publike očito "puši").

Istina, filmovi se doslovno serviraju s tobože velikom poukom...Ali, meni je još gore kad je ta pouka nataknuta na hrpu bezveznog nasilja...

Da se razumijemo, ja se nisam "zgrozio" niti nad jednom scenom...svatko od nas, da se potrudi, može smisliti takve boleštine...Jedina razlika je što su odgovorni ljudi dovoljno hrabri i željni novaca da nam umoboleštine serviraju kao umjetnost.