Baš gledan di mi je oni Worf.
Dvadeset poluga kažeš? Primamljivo.

@pahuljice ban-aj Mikija, viš da se napija i svašata priča. Kad o'ladi more se vratit.

Administratorova 2

Baš se nešto mislim di su moji pravi sugovornici. Sve je to meni nekako mrtvo bez RAI ili čakija. Da se onak dobro raspričamo i to.. ne.

Konobarica daj piće pučanstvu, na tvoj trošak naravno!

Znanstvenici su rekali 5

Oćete jednu priču? Bolje ne!

Kositrenog vojnika 55

opa, bucko, pa evo nam i tebe ponovno u ovim vodama?
(ili sam se to ja tek ovjde pojavio?!)

ajd, moze koja pricica, a moze i kakvo pice.
ako je ovo i dalje bar, je li.

Naravno da je bar! ]
Konobarica posluži Anta!

Dođoh malo no... nikog poznatog! Gotovo nikog. Sve neki s SFCa, ča je dopelja @bobo. Bez uvrede molim.
Jel ti fali staro društvo?

Pričica stiže...

Pričam ti priču 1

ah, da... bas sam se nedavno sjetio stare ekipe...
a, jbg, proslo vrijeme, ostale samo relikvije.

Učast starom društtvu priča "Ubojstvo u nepoznatoj dimenzioji"

Tko zna moža bude ok.

Pravosudna 22

joj, joj, dimenzije...
bas sam zapeo sad na msn-u u razgovoru s frendom koji je poceo razglabati o Davidu Ickeu, n-tim dimenzijama vjerojatnosti i pravim vjernicima i pravim znanstvenicima

sad ne znam kako da ga se rijesim...
a znao sam da postoji razlog zasto sam ga drzao blockanog.

Ubojstvo u nepoznatoj dimenziji

Na pijesku, usred velike pustinje, leži unakaženo tijelo mlade žene. Našli su ga čuvari nedaleko ljetovališta s velikim vodenim bazenima. U sezonama kiša, koje traju veoma kratko, to mjesto je, kao i čitav planet, potpuno pusto.
Uskoro bi trebao doći inspektor kriminalističkog odjela sa susjednog planeta, oni su zaduženi za takve slučajeve. Spustila se letjelica pred nisku prostranu kuću u blizini ulaza u ljetovalište. Čuvari je otvoriše da bi inspektor i njegov tim imao gdje biti, spavati i jesti. Oni spavaju u pustinji i ne ulaze u ljetovalište. Inspektora i njegovu pomoćnicu dočekali su vođa čuvara i njegova žena te ih odveli u kuću. Lijep, prilično velik stan sa svim potrebnim komforom. Žena im se ponudi da bude služavka. Nakon kraćeg razmišljanja inspektor je pristao na ponudu. Mužu je pojasnila kako će im zarada dobro doći jer od toga što tu zarade morati će živjeti ostatak godine.

Obilazeći mjesto gdje je pronađena nesretna žena inspektor i njegova pomoćnica pažljivo su bilježili sve detalje. Tijelo je bilo zakopano u pijesku, kako su govorili čuvari, i tek s dolaskom prvih snažnijih vjetrova, koji pomiču nanose pijeska, primijetili su šaku a dva dana iza toga već su se vidjela leđa, dio odrezane glave, odsječena stopala i tad su javili policiji za leš.

Mlada pomoćnica, gospojica Paulina Sent, zvana Poli, pažljivo je pregledavala truplo uzimajući uzorke tkiva za analizu. Iako je prizor grozan, ženi pred čijim tijelom stoji odrezane su obje šake a potom joj je razrezan stomak, njoj to nije izazivalo mučninu i gađenje. Okreće odrezanu glavu da vidi lice. Dva hladna oka gledaju u nju. Umalo da vrisne, no samo okrenu glavu i proguta slinu. Duboko udahe i nastavi pregledavati. Usta razjapljena a jezika nema. Iščupan. Slike glave je pohranila u malo računalo pored sebe. Spušta žrtvinu glavu na pijesak i gleda dalje. Neka zvijer ili nešto slično mora da joj je počupala te požderala crijeva i unutrašnje organe, kaza ona inspektoru pregledavajući tijelo. Pošto tu nema zvijeri inspektor je zaključio da je to najvjerojatnije napravila životinja koju je sa sobom vodio ubojica. Nastavio je ispitivanje dvojice čuvara i vođe nešto podalje od trupla. Poli je i dalje sama morala raditi oko trupla. Pregledava noge a po potkoljenicama brojni kratki ožiljci od oštrog predmeta, noža vjerojatno. No oni mora da su nešto stariji. Izgleda da toj jadnici ni život nije bio lak, zaključi ona. Počeo je puhati jak vjetar koji je tjerao tamne olujne oblake prema njima. U pratnji vođe čuvara i njegove žene vratili su se u kuću.

Inspektor, stariji gospodin koji bi uskoro trebao u mirovinu, ima iza sebe već dosta riješenih ubojstava no ovo je prvo na tom planetu. Sjedio je zamišljen za stolom dok je služavka postavljala pribor za jelo. Poli je primijetila kako ona svako-toliko pogledava prema velikom prozoru postavljajući stol. Neprimjetno se privuče prozoru i proviri van. Iza zavjese od gustih kišnih kapi stajala je neka osoba udaljena pedesetak metara, nije joj mogla prepoznati lice. Do nje je, čini se, nešto bilo. Nekakva veća torba ili netko sjedi. Od gustih kapi kiše pomiješanih sa pijeskom nije mogla prepoznati što je to. Primijeti je služavka, dođe do prozora, osmjehnu joj se i spusti debele tamne zastore. Uskoro će...

ima li toga... ovoga... još?

(ili sam prepovrsno citao da bih ulovio poantu?)

Ima. Nažalost ili na... hmm. Kako tko doživljava priču. Što se tiče višedimenzionalnosti postojanja na neki način se ova priča bavi time, no na nešto drugačiji način od fizike.

-------------------------------------------------

...nevrijeme stići, objasni ona gospojici Poli. Čim se služavka odmakla Poli je malo razmaknula zastor no više nikoga nije bilo. Hm, neobično. Nije u pijesak potonula.

Sjela je za stol i ispričala inspektoru što je vidjela dok je služavka bila u kuhinji. Naravno, on nije ništa primijetio. Počeo joj je pričati nešto što su njegovi stariji kolege pričale njemu dok je bio mlađi inspektor, kao ona sad. Za vrijeme istraga tih stravičnih zločina događala su se neobična viđenja, čuli čudni zvukovi, kao da je netko htio da omete istragu. S velikom je pažnjom slušala šefovu priču. Čim je došla služavka s jelom prekinuo je pričati. Posluži ih i stade malo sa strane. Gospojica Poli je zamoli da ih nakratko ostavi same. Služavka pogleda u inspektora i kad je on klimnuo glavom ona je otišla. Poli je zanimalo što je bilo dalje. Inspektor duboko uzdahnu i nastavi: - Svaki pokušaj da se riješe ta veoma okrutna i neobična ubojstva završavao bi... - na trenutak je ušutio, pogledao oko sebe te nastavio - ...smrću istražitelja. - Poli je zanijemila a onda se počela na silu smješkati. Inspektor je ostao potpuno ozbiljan. Shvativši da nije šala upita ga: - Zar baš sviju? - Potvrdno je klimnuo glavom te počeo jesti. Ona uze juhu od povrća i poče jesti. Ubrzo se ustade i ode do toaleta.

U hodniku, na ulaznim vratima, stoji služavka i nešto gleda prema vani. Nije primijetila Poli koja se prišulja i... Ista ona prilika kao i ranije! Izašavši iz toaleta umalo je nije presjeklo, služavka stoji odmah do vrata. Ta smeđokosa, kratko podšišana, jako mlada žena, nižeg rasta, izrazito lijepog lica i skladnog tijela, obučena u kratku šarenu haljinu, gleda pravo u nju. Nešto je mjerka i smijulji joj se. Gospojica Poli joj klimnu glavom te požuri nazad do stola da završi jelo. Čeka je puno posla, analiza uzoraka tkiva i brisova. Nikako joj iz glave nije izlazila inspektorova priča i pogled ona dva oka.

Radeći analize često joj je padalo napamet da posao ne napravi kako treba, da kaže kako su tkiva u lošem stanju i tako dođe netko drugi umjesto nje i njenog šefa. Stalno je osluškivala tko ide a svaki šušanj u njoj je izazivao tjeskobu i nikako nije mogla zaspati. Duboko u noć nastavila je s analizama brisova i dijelova tkiva. Analiza brisova je utvrdila da je neposredno prije ubojstva žrtva imala spolni odnos i to s više njih, vjerojatno ubojicama. Pokušala im se oduprijeti, bar po tragovima uzetih s odrezanih šaka. Pitala se kako baš nitko nije ništa vidio ni čuo. Zašto su baš nama dali taj slučaj?
Glavom su joj se vrtjele moguće slike zadnjih trenutaka žrtvina života. Strašno! - pomisli Poli. Zvuk koje stvaraju guste kišne kapi udarajući u prozore i huk vjetra jako ju je plašio. Nevrijeme se pojačavalo a sa njime i njen strah. Imala je osjećaj da se netko šetka hodnikom no nije izlazila da provjeri. Jasno čuje korake, sve su bliži a njihov eho izaziva nemir. Osjetila je potrebu da s nekim popriča, da je u nečijoj blizini, da nije sama. Strah postaje sve veći.

Izbezumljena djevojka leži gola na krevetu a ubojica joj prilazi velikim mesarskim nožem. Smije joj se a ona plače, moli, pokušavajući se oteti iz stiska dvojice njegovih pomagača. Zadovoljivši svoju pohotu, ustade se i odsiječe joj jedno pa drugo stopalo. Vrisak i strašna bol izlazi iz nje a krv šprica po krevetu i podu sobe. Odsijeca joj bradavice dojki polako povlačeći oštricu noža. Uplakana Poli stišće noge i hvata se za dojke gledajući u stopala. Pokušava ne misliti ništa no slike idu dalje, vrte se kao kakav film. Na nogama joj zarezuje kožu govoreći joj - "I nas trojica". Kurvama u tom...

(ima još...)

... ljetovalištu zarezuju kožu nakon svake mušterije. Odsjekao joj je desnu pa lijevu šaku. Sve je krvavo. Na tlu nedaleko kreveta ugleda tamnu fleku kraj koje sjedi veliko bijelo pseto i reži na nju. Čeka znak gospodara da joj poždere utrobu. Djevojka pogleda u nju. Vrisnula je. To je ona, Paulina Sent! Pseto nabi njušku u njenu rasporenu utrobu i razvlači joj crijeva, ždere jetru, proždire srce... Pokušala je doći do vrata, pobjeći. Ali gdje? Noge je ne slušaju. Nema stopala, nema šaka, utrobe nema!

Piskavi zvučni signal uređaja za analizu odagnao je ružne misli. Nestade pas i one ružne scene. Fleke na podu nema. Odahnula je sjedeći stisnuta, s rukama preko očiju, u kutu sobe. Samo još vjetar zloslutno huči i čuje se lupanje velikih kišnih kapi o prozore. Polako se ustala, tresući se od straha, isključila uređaj te sjela u stolicu. Popila je čašu vode i tiho plakala gledajući u stol. Ona je dobra i poštena djevojka. Da je bar netko stisne uz sebe i pogladi je strah bi nestao. Nema nikoga. A da odem do inspektora i zamolim ga da me pusti da sjedim u njegovoj sobi samo da ne budem sama? Tko zna što bi o meni pomislio? San joj poče sklapati oči. Zora, dan se rađa a ona, raskopčane košulje, glave spuštene na stol, ruku obješenih preko ruba stolice, sjedi i spava.

Zaškripaše vrata u blizini, u hodniku, gotovo je pala sa stolice od straha. Pred očima joj ponovo stoji unakaženo tijelo nesretne mlade žene. Pokrila se rukama po glavi i tiho plakala. Otvaraju se vrata njene sobe. Čuje korake. Dolaze li to njeni strahovi?
- Dobro jutro! - nazva joj služavka.
Prepoznala je njen glas. Na brzinu obrisa suze i podiže glavu. Osjećala se neugodno. Vidjela ju je uplakanu i vjerojatno zna da se nasmrt prepala kad je čula šum vrata.
- Rekao mi je da vas probudim ranije. Danas će opet biti jakog nevremena - reče i ode.
Jedva je stajala na nogama od umora. Kad ju je inspektor vidio nasmijao se. Tko zna što je on pomislio? - pitala se Poli. Valjda mu nije služavka rekla što je bilo? Ona je sigurno sve čula. Stalno se mota po hodniku i svim prostorijama. Šum njenih koraka tako strašno zvuči izmiješan s hukom vjetra i udaranjem kišnih kapi o prozore. Ni udar groma u blizini nije toliko neugodan. Srećom, pa inspektor nije čuo onaj vrisak i došao u sobu. Izgubila bi službu da ju je našao onako uplašenu i jadnu. Možda taj posao i nije za nju.

Primijetila je Poli da je ona služavka stalno drži na oku. Svako - toliko čuje kako se šulja hodnikom. Ispričala je inspektoru kako joj ta služavka djeluje nejasno. Sve je nešto zaobilazila oko biti. Osmjehnuo se.
- Ne mislite valjda, moja mlada kolegice, da je ta tako nježna žena ubojica?
- Pa, nas su učili...
- Znam što su vas učili! Vi vjerujete onim mojim pričama?! Meni su bile smiješne.
Opustila se. Znala je da se inspektor pokušao našaliti. Kad bi on znao koliko je to straha u njoj izazvalo... - Eh! - uzdahnu i nastavi jesti. Ali zašto joj ne vjeruje da je ona žena malo neobična, stalno gleda van i mora da šalje, onom liku iza kišne zavjese, poruke o njima.
Uspjela je napraviti jednu snimku novim aparatom koji je dobila pred odlazak od šefa odjela. Nije joj jasno zašto, no neke kolege su joj savjetovale da izbjegne tu istragu. Možda su nešto načuli i... Ljubomorni su, to je to! Ustali su se od stola i pošli na zadatak.

U pijesku su uspjeli pronaći dijelove crijeva. Nakon temeljitijeg pregleda okoline trupla kojeg je obavila Poli, a nadgledao njen šef, utvrđeno je da je ubijena gotovo na samom ...

De Buco tjeraj te smrdljive pijandure iz bara! Gađaj ih fejzorima, disraptorima ili fotonskim torpedoima, al TERAJ IH jebo ih! Crkli dabogda.

Sram ih bilo! Oni će vodu pit. Da nebi!!

Samo da dodje konobarica... Hm, vidjeti će onii svoga nguza (tak nekako).

Hypobank 55

E Buvo, daj, popio sam previš epive, daj mi vode ili nekakvog soka. Jel imaš gusti od breskve?