Vrijeme je izmišljen pojam koji zapravo ne postoji.

explain
vrijeme ne može biti izmišljeno, jedino kaj je izmišljeno su sati, minute-mjerne jedinice vremena

ne bi se složio s tim da je vrijeme poput ravne crte.
dobro postoji mogučnost da nas 2 različita postupka dovedu do istog cilja
no opet se moraš odlučiti za neki
više bi rekao da je vrijeme poput grananja tih vjerojatnosti

Nisam ni ja rekla da se slažem sa prvom teorijom. Samo ju iznosim.

U prvoj teoriji ne dovode te dva različita postupka do ishoda nego jedan, koji se trebao dogodit. Odnosno ama baš sve što učiniš točno je onako kako se trebalo dogodit, do najsitnijeg detalja, čak i da putuješ kroz vrijeme, nema veze, i to je dio time-linea i sve što učiniš u pokušaju mjenjanja je zapravo isto ono što je i bilo samo što toga nisi svjestan.

Ta teorija uopće nije privlačna.

Postoji li vrijeme?

Pitanje na prvi pogled izgleda apsurdno... i prvi odgovor koji većini pada na pamet je: naravno da postoji – svakim danom smo stariji – rađamo se, starimo, umiremo – dakle vrijeme prolazi... Ova zadnja misao – «vrijeme prolazi» - me dovela do zaključka da vrijeme, zapravo, ne postoji... Vrijeme je iluzija, četvrta dimenzija, uljez u našem trodimenzionalnom svijetu... Ono zapravo ne postoji van naših sivih stanica, proizašlo iz potrebe lakšeg snalaženja i organiziranja života... Kako? Evo mog jednostavnog objašnjenja bez ikakvih matematičko-fizičkih jednadžbi...(terneče... žao mi je )

Zemlja rotira oko svoje osi izlažući jednu svoju stranu Suncu tvoreći dan, i ostavljajući drugu stranu u mraku noći. Izmjene dana i noći stvaraju iluziju vremena, prekjučer, danas i sutra. Da se slučajno ne nalazimo u takvom sustavu privlačenja i rotiranja masa, percepcija vremena bi nam bila daleko drukčija, usudim se čak reći da bi bez pokretanja odnosno rotiranja masa - vrijeme iščezlo...

Prošlost se dogodila znači ona više ne postoji, budućnost će se tek dogodit dakle ni ona ne postoji, sadašnjost nije vremenski period, ne traje, to je samo točka bez dimenzije kroz koju budućnost postaje prošlost... No ako prošlost kao ni budućnost ne postoji, a sadašnjost ne traje kako možemo govoriti vremenu i njegovom mjerenju?

Odgovor leži u načinu kako naš mozak obrađuje informacije. Prošlost prije prolaska kroz točku sadašnjosti ostavlja trag u našem pamćenju, a što se tiče budućnosti – naš um ju očekuje, te ona iz tog razloga za nas postoji... Postojanost vremena se opravdava intervalima, vremenskim razmacima događaja, promjenama - i to je u biti vrijeme u svojoj najjednostavnijoj i najboljoj definiciji - promjena. No promjena nije trenutačan događaj, ona zahtijeva početnu i završnu točku i to sve u odnosu neku drugu promjenu – a to je ono što se naziva relativno vrijeme, čija postojanost nije upitna – postojanost koja može zahvaliti čovjekovoj težnji da stvori organiziraniji način života... No relativno vrijeme nije pravo vrijeme o kojem ja govorim – to je samo uspoređivanje događaja (smještajući ih prije, poslije, za vrijeme i slično) – ono što ja tvrdim je da apsolutno vrijeme, dakle element/fenomen kako-da-ga-već-nazovem koji egzistira kao sam, ne postoji....

Ovakav način razmišljanja mi povećava uvijek postojanu sumnju da je svemir nastao od čestice beskonačne mase i nultih dimenzija.... Ako vrijeme ne postoji, implicirajući tim da sve nema svoj početak i kraj –je li moguće da je svemir u «vremenskim pogledima» nekakva ciklička pojava bez početka i kraja, iako je to ljudskom umu nepojmljivo?

A evo recimo kako u Star Treku na brodovima računaju vrijeme.
Tamo nema sunca prema kojem bi se mjerili... a ipak mjere vrijeme?
Osim toga da vrijeme ne postoji... što bi nas spriječavalo da se vratimo u "jučer" ili u "prije 10 godina" ili isto tako što bi nas spriječavalo da odemo 10 godina naprijed. Ako vrijeme ne postoji i nije linearno onda bi to bez problema bilo moguće... biti u 4 vremenska razdoblja u isto vrijeme a ipak to ne možemo?

Pa u ST-u se na brodovima ravnaju po vremenu na matičnom planetu valjda...

Na DS9-u dan ima 26 sati. Znači da se vjerojatno ravnaju na njoj po Bajoru.

...za nas male, sitne čestice da se lakše rasporedimo, orijentiramo i planiramo u prostoru za velike, kao Sunce, vrijeme nije bitno. sami smo ga odredili jer iz nekog razloga ljudi vole imati raspored i sve na svojem mjestu (iako postoji puno iznimaka koje potvrđuju da nema tog pravila ). pitam se, znaju li psi i mačke da je danas taj i taj datum?
istina je da sva živa bića imaju cirkadijski sat - unutarnji sat, koji djeluje i bez da osjete izmjenu dana i noći (u reguliranim uvjetima). isto tako imaju i osjećaj za promjene godišnjih doba. no, sad...jedino mi numeriramo godine, mjesece i dane iz nekog razloga. sumnjam da ribice u akvariju zanima da je neki dan bio 8.3., Dan žena, ili da mrav dok nosi mrvicu razmišlja da je danas utorak

Slažem s @dasom i @MB.
Vrijeme se uvelo ka potreba za organizaciom društva. Priča o relativnosti vremena , ne onoj iz fizikalne kemije već ovoj našoj svakodnevoj jasno govori da je vrije samo pojam nije veličina. Njegova stvarna vrijednost ne postoji sama time što nije veličina. Idealno je za sve vrste manipulacija. Kad nekog čekamo i nestrpljivi smo vrijeme nam se čini kao da ga je netko rastegao u beskraj, kad nam je negdje ugodno prođe u hipu. Znači vezan je za osjećaj a ne nikakvu veličinu, makar i umjetno postavljanu. Izmjene dana i noći približavaju razumijevanje vremena kao velčine, tj čine ljudima vrijeme prihvatljiva kao "fizičku" veličinu.

Pozdrav
Izgubljen u vremenu 88

To sve govori kako smo mali i jadni.

Mozda smo mi bas veliki ali smo previse kriticni prema sebi pa se smatramo malima

Jer svatko od nas ima moc da stvori nesto
Da razmislja drugacije
Da usreci i promjeni zivot drugoj osobi

dali nas to cini malima??
Ish don't fink so

Te su "veličine" toliko strašno velike da si mi uopće ne možemo tako što pojmiti, razumjeti.... nismo ni treptaj u ciklusu trjanja zvijezde veličine sunca.
Tako da je samo pričnje o "životnom vijeku" jedne zvijezde za čovijeka gotovo neuhvatljivo i vema neobično.
Pogotovo ako se još tome pridoda da baš sve procese i ne razumijemo pa su vremena izgleda određena uz pretpostavko da bi to moglo biti toliko ili....koliko već.



To nema veze s vremenom o kojem se priča. Vrijeme kao mjera je određena po nekom od prirodnih ciklusa, smijene dana i noći, trajanje poluraspata nekog elementa...itd... svatko može uzeti neki drugi proces za mjeru.

Zašto naprimjer život jednog crva nebi bija mjera za vrijeme, jedinična veličina? Nema ni jedan razlog da ne.
Vrijeme postoji ali samo kao doživljaj, osjećaj prolaznosti, promjene u prirodi, u njenom vječnom previranju i mijenjanju.



Vrijeme se ne odvija, onakvo kavo ti misliš, takvo ne postoji. Odvijaju se samo procesi u prirodi.
Ovaj naš sat, minuta, sekuda su samo dogovor ništa drugo, koji ciklus će se uzet da po njemu uspoređujemo druge cikluse u prirodi. Sekunda ne postoji ni njeni derivati.

Ako se kad spustiš na raznu programiranja u objektnom kodu shavtit ćeš nerealnost i netočnost mjere za vrijeme koje inače doživljavamo
kao statičke veličine.
U prirodi to ne postoji, svaki je proces zaseban i neusporediv u mijenjanju.... itd...

Primjer:
Bazični računalni ciklus uzmi/izvrši nije fiksna vremenska veličina iako bi po definiciji "veličine" vremena i to trebao biti, no nije. Bez obzira na preciznost oscilatora takta.

Pozdrav
Prolazi sve samo vrijeme ne